PAŠEM TI ZA SPOJ? JAVI SE ZA MOJ BROJ

Dating > PAŠEM TI ZA SPOJ? JAVI SE ZA MOJ BROJ

Click here:PAŠEM TI ZA SPOJ? JAVI SE ZA MOJ BROJ♥ PAŠEM TI ZA SPOJ? JAVI SE ZA MOJ BROJ

Moţda mi nije namijenjeno da budem mladenka pa odatle ovakva nelagoda. Ispunio sam vlastitu želju susretom s nobelovcem. Dakle, povoljna porodicna atmosfera povoljno djeluje i na emocionalni razvoj dječaka A. Kako sam mogla zaboravitiprosidbu? Bogumili nisu bili ni srbi, ni hrvati. Prvi inkvizitor Joan de Casamaris javlja se na nasem terenu 21. A još ne doživjeh kanconu. Stradali su i skopaljski katolici: paša ih je oglobio s 800 groša, a trojicu muškaraca i jednu ženu objesio. Jednom zgodom vezir im je rekao da im ne samo neće dati dozvolu nego bi on, kad bi mogao, i ona druga dva samostana porušio. Nije to mala stvar. Doduše, Meg i Ceri su pretpostavile da ću se udati ali nisam to morala niti izgovoriti. Iz ranijeg razdoblja poznatiji banjaluèki trgovci bili su — Mustafa Èelebija Moriæ, Hadži Alija, Hadži Ibrahim Kuèinjak, Hadži Mustafa, Hadži Ibrahim Taksiæ, Hadži Hasan, Jusuf Hadžimuharemoviæ, Jusuf Èelebija, Ibrahim Èelebija Hasanoviæ, Hadži Rizvan, Marko i Ivan Benliæ, Antun i Stjepan Baniæ, Franjo Paliniæ Palaniæ i drugi.

Tema : Meša Selimovic o Bosni i Bosancima Tema : Meša Selimovic o Bosni i Bosancima Poslao : Meša Datum : 28. KAKVI SU LJUDI BOSANCI? Primaju nerad od Istoka, ugodan život od Zapada; nikuda ne žure, jer sam život žuri, ne zanima ih da vide šta je iza sutrašnjeg dana, doci ce što je odredeno, a od njih malo šta zavisi; zajedno su samo u nevoljama, zato i ne vole da cesto budu zajedno; malo kome vjeruju, a najlakše ih je prevariti lijepom rijeci; ne lice na junake, a najteže ih je uplaštiti prijetnjom; dugo se ne osvrcu ni na što, svejedno im je što se oko njih dešava, a onda odjednom sve pocne da ih se tice, sve isprevrcu i okrenu na glavu, pa opet postanu spavaci, i ne vole da se sjecaju niceg što se desilo; boje se promjena jer su im cesto donosile zlo, a lako im dosadi jedan covjek makar im cinio i dobro. Cudan svijet, ogovara te a voli, ljubi te u obraz a mrzi te, ismijava plemenita djela a pamti ih kroz mnoge pasove, živi i nadom i sevapom i ne znaš šta nadjaca i kada. Zli, dobri, blagi, surovi, nepokretni, olujni, otvoreni, skriveni, sve su to oni i sve izmedu toga. A povrh svega moji su i ja njihov, kao rijeka i kaplja, i sve ovo što govorim kao o sebi da govorim. A mi nismo niciji, uvijek smo na nekoj medi, uvijek neciji miraz. Zar je onda cudno što smo siromašni? Stoljecima mi se tražimo i prepoznajemo, uskoro necemo znati ni tko smo, zaboravljamo vec da nešto i hocemo, drugi nam cine cast da idemo pod njihovom zastavom jer svoje nemamo, mame nas kad smo potrebni a odbacuju kad odslužimo, najtužniji vilajet na svijetu, najnesretniji ljudi na svijetu, gubimo svoje lice a tude ne možemo da primimo, otkinuti a ne prihvaceni, strani svakome i onima ciji smo rod, i onima koji nas u rod ne primaju. Živimo na razmedi svjetova, na granici naroda, svakome na udaru, uvijek krivi nekome. Na nama se lome talasi istorije, kao na grebenu. Sila nam je dosadila, i od nevolje smo stvorili vrlinu: postali smo pametni iz prkosa. Šta smo onda mi? Najzamršeniji ljudi na svijetu. Ni s kim istorija nije napravila takvu šalu kao s nama. Do jucer smo bili ono što želimo danas da zaboravimo. Ali nismo postali ni nešto drugo. Stali smo na pola puta, zabezeknuti. Ne možemo više nikud. Otrgnuti smo, a nismo prihvaceni. Kao rukavac što ga je bujica odvojila od majke rijeke, i nema više toka ni ušca, suviše malen da bude jezero, suviše velik da ga zemlja upije. S nejasnim osjecanjem stida zbog porijekla, i krivice zbog otpadništva, necemo da gledamo unazad, a nemamo kamo da gledamo unaprijed, zato zadržavamo vrijeme, u strahu od ma kakvog rješenja. Preziru nas i braca i došljaci, a mi se branimo ponosom i mržnjom. Htjeli smo da se sacuvamo, a tako smo se izgubili, da više ne znamo ni šta smo. Nesreca je što smo zavoljeli ovu svoju mrtvaju i necemo iz nje. A sve se placa, pa i ova ljubav. Zar smo mi slucajno ovako pretjerano mekani i pretjerano surovi, raznježeni i tvrdi, veseli i tužni, spremni uvijek da iznenadimo svakoga, pa i sebe? Zar se slucajno zaklanjamo za ljubav, jedinu izvjesnost u ovoj neodredenosti? Zar bez razloga puštamo da život prelazi preko nas, zar se bez razloga uništavamo, drukcije nego Ðemail, ali isto tako sigurno. A zašto to cinimo? Zato što nam nije svejedno. A kad nam nije svejedno, znaci da smo pošteni. A kad smo pošteni, svaka nam cast našoj ludosti! Bezbroj puta sam pokušavao da pobjegnem od nje i uvijek ostajao ,iako nije važno gdje èovjek fizièki živi. Bosna je u meni kao krvotok. Nije to samo neobjašnjiva veza izmeðu nas i zavièaja ,veæ i koloplet naslijeða ,istorije ,cjelokupnog životnog iskustva mog i tuðeg ,dalekog ,koje je postalo moje. Viðena izvana i bez ljubavi ,Bosna je gruba i teška ,viðena iznutra i sa ljubavlju ,koju zaslužuje ,ona je ljudski bogata iako iu sebi nesaznana potpuno. Rijetko je ko bolnije i dramatiènije odreðen istorijom kao Bosanac. Šta se sve kroz vijekove nakupilo u tim ljudima! Osjeæanje vlastite neodreðenosti ,tuðe krivice ,teške istorije ,neizvjesne buduænosti ,straha od promjene ,želje za dobrotom i humanošæu koja bi se odnosila na sve ljude bez ikakvih ogranièenja i èestih razoèarenja koja su raðala mržnju. To su veoma složeni i zamršeni ljudi i teško ih je razrješavati po prvim viðenju i po spoljašnjim utiscima. Nikad Bosna nije imala sreæu da je moæni susjedi ostave na miru. Od dalekih bogumila ,koje prestavljaju pravo ,neortodoksno lice Bosne ,ove ljude su proklinjali ,palili ,uništavali pape ,carevi ,kraljevi ,a preživjeli su se uvijek vraæali svome prkosu. Turska okupacija je jednim oduzela vjeru ,a svima slibodu. Ali i oni koji su prešli u tuðu vjeru ,ostali su Bosanci ,èudan soj ljudi ,koji se nije mješao sa okupatorom ,ali nije više bio što su njegova druga braæa,mada su im isti obièaji ,naèin života ,jezik ,ljubav prema zavièaju. Mislim da nikad ni jedna grupa ljudi u istoriji nije ostala usamljenija nego što su bosanski Muslimani. Nije mnogo pomagalo ni to što je Bosna do osamnaestog vijeka bila relativno razvijena ,praktièki bez nepismenih ,sa mnoštvom škola ,s ureðenim urbanim životom ,sa dosta vjerske tolerancije, neprirodnost njihovog položaja bila je oèita. Nisu prišli tuðinu a odvojili su se od svojih. Kuda je mogao da vodi njihov istorijski put? To je tragièan bezizlaz. U zatvorenim zajednicama koje su se stvarale u Bosni ,najzatvorenija je bila muslimanska. Od kuæe i porodice stvoren je kult ,i sav neistrošen vitalitet tu se ispoljavao. Ako se na taj naèin stvorila intezivna intimna atmosfera ,s neobiènom jakom osjeæajnošæu naše najljepše narodne balade i romanse su muslimanske stvorila se isto tako neophodnost za javnu djelatnost jer nikakve perspektive zaista nije bilo. Išli su s okupatorom ali su ga mrzili ,jer im put nije bio isti. S ostalim nisu mogli jer su željeli kraj Turske carevine i doprinosili njegovom rušenju. A kraj Turske carevine je i kraj svega što su oni bili. Razum tu nije mogao pronaæi rješenje. Ostala je samo pasivnost i predavanje sudbini pri èemu je priklanjanje ili otpor Porti samo nesistematièno ,afektivno reagovanje. Ako se tome dodaju mržnja,osjeæanje nesigurnosti ,strah ,bijes ,ispadi Muslimana kao neimanje pravca i ispadi drugih prema njima mržnje prema turcima ,eto vam ,ukratko ,skica jednog pandemonijuma koji se zove BOSNA i njeni ljudi. Sad sam tu Bez sebe Gorak Kako svome izvoru Da se vratim? Ti si kao veseo. Prolazis,kao ne vide te. Svima je kao lijepo. Svima je kao dobro. Svima je kao ludo. I ti si kao sretan. Zivi se kao u miru. Ptice su kao slobodne. Buducnost kao na dlanu. Savjest je kao cista. I suncu je kao jasno. Svi kao brinu o svima. Svatko je prijatelj kao. Svima je kao stalo do tebe i do svijeta. I dan kao ode. I ti se kao smijesis! I nista te kao ne boli. Znaju oni tamo, bolje je ovamo. Jeste lijepo tamo ljepse no ovamo, ali nema tamo sta ima ovamo. Ne moze se tamo isto sto i 'vamo. Mi bi radje tamo no da smo ovamo, jer nase je tamo a tudje ovamo. Ovi bi ovamo htjeli da smo tamo. Trpimo ovamo, sto ne bismo tamo. Oni misle tamo, blago nama 'vamo, kada nismo tamo. Niko ne bi tamo. Kada bi svi ovamo, ko bi onda tamo? Ko nas posla 'vamo, ostao bi tamo jer ne smije ovamo. A njemu je tamo bolje no ovamo, pa onima tamo ne da vise 'vamo. Ti si suza iz sna Bossanium moja Bossnium moja. Bolna mi ne bila. Ti privjesak nièiji nisi. Osvajaèa tvojih silnih tko više i imena zna? A ti si i dalje Bossana moja Bosna bosanska sva. Tko te svojatao ne bi kad su i voda i ptica i cvijet bivak našli u tebi. Ginut æe za tebe Bošnjak tvoj ma bila pod noktima sva. Bolna mi ne budeš Suzo moja iz sna. Bosna, Bathinus, Bosthicus, Bostoensis, Bosona, Bissena, Bos, Bessena, Bosonium, Bosnae, Bosnia, Bosina, Bosana, Basante, Bassinus nekadasnje su varijacije sadasnjeg imena zemlje i naroda BiH. Zapisi iz Arhiva Republike Srpske 4 - Banjaluka pod turskom vlašæu 1527 - 1878 Banjaluku su Turci osvojili 1527. Banjaluka se u to vrijeme saèinjavala od naselja Gornji Šeher sa tvrðavom. Od tog vremena do danas Banjaluka nije mijenjala ime, sem jednog izuzetka - Erivansaraj. Odmah poslije osvajanja, Banjaluka se poèela razvijati, sa ubrzanim tempom privrednog razvoja. Banjaluka je bila povezana putevima sa glavnim trgovaèkim pravcima Banjaluka - Sitnica - Jajce - Prusac - Travnik - Sarajevo; Banjaluka - Sitnica - Kljuè; Banjaluka - Sitnica - Jajce - Prusac - Livno - Split; Banjaluka - Skender Vakuf Kneževo - Travnik; Banjaluka - Gradišnja i dalje u Posavinu; Banjaluka - Kozarac - Prijedor - Novi - Krupa - Bihaæ; Banjaluka - Prnjavor - Derventa - Brod i Banjaluka - Kotor Varoš - Tešanj. Banjaluka je, odmah iza Sarajeva, bila drugi trgovaèki grad u Bosni i Hercegovini. Uporedo sa razvojem, otpoèela je i islamizacija, kao i doseljavanje sarajevskog i travnièkog muslimanskog stanovništva. Prve graðevine Meðu prvim graðevinama u Banjaluci ubraja se Careva džamija ili Hunæarija, u èast sultana Sulejmana Zakonodavca Elkanunija 1520 - 1560 , u gornjošeherskoj èaršiji; uništena je od strane austrijske vojske 1688, a obnovljena 1701. Ubrzo, pored Gornjeg Šehera, poèele su se razvijati i druge varoši, odnosno mahale. Vrhunac razvoja Banjaluka je doživjela kada je postala sjedište bosanskog beglerbegluka pašaluka. Dalji razvitak Banjaluke vezuje se za Sofi Mehmed-pašu. Dolaskom Ferhad-paše Sokoloviæa Banjaluka se poèela još više razvijati. Za njegovog vremena sagraðeno je 216 graðevina javnog karaktera. Posebna uspomena na njega jeste džamija Ferhadija. U to vrijeme svaka je mahala imala svoju džamiju, tako da su nam poznate - Daudija, Medreska, Arnaudija Tefterdarija , Hadži Osmanija, Simidija, Seferagina Peæinska , Ajardi-pašina, Hadžibabina Šarena i Mehdibegova. Veæ u XVII vijeku Banjaluka postaje razvijen grad. Sa sigurnošæu se može reæi da je tada imala 45 mahala, od kojih su najveæe bile Ferhad-pašina i Saraj-mahala. Varoš je imala 3. Pored toga, postojalo je 300 duæana. Stanovništvo Taèan broj stanovnika Banjaluke nemoguæe je utvrditi; procjenjuje se izmeðu pet i petnaest hiljada stanovnika. Razlog nepouzdanih brojèanih pokazatelja jeste nedostatak savremenih popisa stanovništva, Turci nisu ni htjeli da imaju posla sa statistikom, nego iskljuèivo sa porezima. Sedamnaesti vijek je vijek daljih austrijsko-turskih ratova, nije ni Banjaluka ostala pošteðena ratnih pustošenja - od 24. Najistaknutija liènost Banjaluke poèetkom XIX vijeka bio je Osman-beg Mustajbegoviæ. Devetnaesti vijek je u istoriji ostao upamæen kao vijek brojnih ustanaka i buna; posebno je u tome prednjaèila Bosanska Krajina. Nešto više vijesti o Banjaluci javlja se iz druge polovine XIX vijeka; tada je u njoj osnovana austrijska konzularna agencija koja je poèela da radi 8. Trgovina i zanatstvo u Banjaluci poèinju se brže razvijati od druge polovine XIX vijeka, a za razvoj sve se više zanimaju i stranci. Što se tièe administrativno-upravne podjele, Banjaluka je od 1851. Banjaluka je prema tom popisu imala 1. Banjaluèki kadiluk je imao 8. Veæe trgovaèke firme u Banjaluci 1868. Poljokana, Ðorða Uzanoviæa, Save Bilbije, Riste Vukiæa, Save Miliæa, Todora Pišteljiæa, Jove Miliæa, Save Surutke, Okanoviæa i Gerkovca, Hadži Muje Tatariæa, Hadži Šaæira, Avde Skorupa, Jefte Masleše, Ibrahima Plièanina, Alije Plièanina i Hadži Alije Bojiæa. Iz ranijeg razdoblja poznatiji banjaluèki trgovci bili su — Mustafa Èelebija Moriæ, Hadži Alija, Hadži Ibrahim Kuèinjak, Hadži Mustafa, Hadži Ibrahim Taksiæ, Hadži Hasan, Jusuf Hadžimuharemoviæ, Jusuf Èelebija, Ibrahim Èelebija Hasanoviæ, Hadži Rizvan, Marko i Ivan Benliæ, Antun i Stjepan Baniæ, Franjo Paliniæ Palaniæ i drugi. Ulazak austrougarske vojske Postojali su putopisci koji su šezdesetih godina XIX vijeka vidjeli Banjaluku kao grad sa 15. Sa sigurnošæu se može reæi da je Filip Pik držao pivaru u Banjaluci prije 1858. Neredi koji su potresali Bosnu i Hercegovinu, ali i Bosansku Krajinu i Banjaluku, dešavali su se i tokom druge polovine XIX vijeka. Sve je ostavilo uticaja i na hrišæansko stanovništvo Banjaluke i njene okoline. Meðutim, prilikom ulaska austrijske vojske u banjaluèku okolinu, u samom gradu je došlo do krvavih sukoba i terora prema osoblju austrijskog konzulata, ali i prema pravoslavnom, srpskom, stanovništvu, koje je tih dana doživjelo veliko razaranje i štetu. Na kraju, mnogi banjaluèki begovi, kao i siromašni muslimani su ili streljani, ili zatoèeni u banjaluèki zatvor, ili su pak, odvedeni u starogradiški zatvor. Banjaluka se pretvorila u poprište egzekucije i hapšenja. Tako je grad na Vrbasu zakoraèio iz turske u austrougarsku eru. Mr Goran Ðuran Autor je arhivista-istraživaè u Arhivu RS Komentar Br. Eh Mesa, Mesa, ti pogodi u sridu. Otkud znas toliko o meni i mojim najintimnijim razmisljanjima. Svjestan da, dok zivim, necu stici razrijesiti sve moje dileme, pokusavam izgraditi neki novi zivot, neki novi identitet, daleko od Bosne, a znam da necu uspjeti i da cu i u nastavku ostati ono sto jesam: Bosnjanin bez kompasa koji mi moze pomoci da rijesim Gordijev cvor u koji je sve nas Bosnjane sudbina nemilosrdno uvalila i osudila na vjecnu dilemu. Hocemo li smoci snage da produzimo nase bivstvovanje u svijetu i sudbini koja nas je razbacala på ovoj nasoj bozijoj basti i da ostanemo ono sto jesmo: Bosnjani, ti dobri, naivni ljudi sa Balkanskih gudura? Arhivar Prema zvaniènim dokumentima arhiva BiH - PRVI ZVANIÈAN popis u Banja Luci izvršila je austro-ugarska vlast, 22. Prema tom popisu Banja Luka, broji: 13. NEKA OPROSTI GOSPODJA EVROPA Miroslav Krleza 07. U Zagrebu, ostvario je vrhunske domete u svim knjizevnim vrstama. Iako je gajio bogatu evropsku kulturnu i knjizevnu bastinu, nije se priklonio nijednom utvrdjenom modelu pa se ni njegov opus ne moze svrstati ni u jednu stilsku formaciju.... Na pitanje srpskog lobija zasto ne Bijeli andjeo iz manastira Mileseco odgovorio je da je freska do nas dosla iz drugih krajeva i da se njom ti treba da hvale a ne mi. Slicno je odgovorio i hrvatskim lobistima da na to mjesto postavi tragove katolicke kulture na tlu Hrvatske. Pleme Inka u Americi ima spomenike, Egipat ima prave spomenike kulture. Neka oprosti gospodja Evropa samo Bosna ima spomenike. Sta radi Bosanac na stecku? Digao glavu, digao ruku! Ali nigdje, nigdje,niko nije pronasao stecak na kome Bosanac kleci ili moli. Na kome je prikazan kao suzanj. Ti,koji proèitas moj kam,mozda si hodio do zvijezda. I vratio se,jer tami neima ništa do ponovo ti sam. I mnogo ot moje ruke na zemji bi,a ni ot mene niko ne bi mrtav i ubit. I da ostavih kosti u tujini,i tad bih samo Bosnu sanjo. Èlovjece,tako da niesi proklet,ne tikaj u me. Legoh 1094 ljeta,kad bješe suša,pa u nebu ne bješe nijedne suze za me. Nikad Bosna nije imala sreæu da je moæni susjedi ostave na miru. Od dalekih bogumila,koje prestavljaju pravo ,neortodoksno lice Bosne ,ove ljude su proklinjali ,palili ,uništavali pape ,carevi ,kraljevi... BOGUMILI U srednjovjekovnoj Bosni bile su prisutne 3 vjere: bogumilska, katolicka, pravoslavna. Vecina stanovnistva je slijedila bogumilsku vjeru. Iako joj je osnova bila krscanska, zvanicna crkva katolicka i pravoslavna proglasile su je krivom vjerom herezom. Danas se ta vjera u nasem narodu naziva bogumilska, a njeni pripadnici bogumili. Srednjevjekovna bosanska drzava bila je uredena na nacin kako su bile uredene sve onovremenske evropske drzave. Na celu se nalazio vladar koji je u ranijem razdoblju nosio naziv Bana, a potom kralja. Svi su poticali iz domace vladarske porodice Kortomanica, koji su potekli iz srednje Bosne. Fatih krenuo na Bosnu nije joj bilo spasa. Kralj Stjepan Tomasevic 1461-1463 groznicavo je trazio od evropskih saveznika ranije obecanu pomoc, ali su ga svi odreda iznevjerili. Na narod se nije mogao osloniti jer vjerski progoni koje je on preduzimao protiv domaceg stanovnistva ostavili su dubokog traga. Dolazi do masovnog prelaza bogumila na Islam, iako se to odvijalo bez prisile. Razlog tome je sto su bogumili bili stoljecima proganjani od evropske inkvizicije i krizarskih vojski kao i mnogi zajednicki elementi koji su bili prisutni u bogumilstvu i Islamu polumjesec i zvijezda, post, odbojnost prema kipovima i ikonama itd. Turci su vec u vrijeme osvajanja Bosne 1463. To je bilo u uskoj vezi sa osnovnim nacelima Kur'ana po kojem je nedopustivo nekom silom nametnuti vjerska ubjedenja. Zahvaljuci toleranciji u Bosni se i nadalje nastavio suzivot pripadnika razlicitih vjerskih zajednica. Dok nisu iscezli bogumili i nakon dolaska jevreja na ove prostore, koegzistiralo je cak 5 vjera: bogumilska domaca , islamska, katolicka, pravoslavna i judejska. Nisu nikada zabiljezeni slucajevi da je dolazilo do razmirica na vjerskoj osnovi.... Historija Bosne i Hercegovine Prvi stanovnici BiH o kojima znamo bili su ILIRI. To je prastari narod indoevropskog porijekla cije je prisustvo na prostorima BiH potvrdeno jos u 2. Oni su naseljavali skoro sav Balkanski poluotok. Vodeca bosanskohercegovacka ilirska plemena bili su Japodi, Dalmati, Dezitijati, Dicioni, Mezeji, Daorsi i dr. O njima su pisali grcki i rimski pisci, koji u svojim natpisima ne propustaju priliku da istaknu njihovu borbenost. Rimsko prisustvo na ovim prostorima imalo je veliki utjecaj na zivot ilirskih starosjedilaca. Taj uticaj nije se odrazio na vjerske tradicije Ilira. Mada su tokom 5. Prve vijesti o Bosni poticu iz 10. Rimljani su ilirski naziv prilagodili svom izgovoru pa je nastao pojam Bosna. Taj naziv je u ranom srednjem vijeku prilagoden slovenskom izgovoru, pa je tako nastao naziv Bosna. Podrucje danasnje Hercegovine u srednjem vijeku se nazivalo Hum ponekad i Zahumlje. Naziv Hercegovina poceo se upotrebljavati tek od dolaska Turaka. Po nazivu zemlje Bosna dobili su naziv i njeni stanovnici. Za njih se u srednjem vijeku iskljucivo upotrebljavalo ime BOSNJANI. Sa dosta sigurnosti moze se reci da je do stvaranja Bosanske drzave doslo tokom 9. Zbog pomanjkanja izvorne gradje ne zna se mnogo o prvim bosanskim vladarima. Prvi put se 1084. Od brojnih banova koje je Bosna imala tokom nekoliko stoljeca, najpoznatiji je bio ban Kulin koji je vladao od 1180 do 1204. U njegovo doba Bosna je dozivjela veliki razvoj, vladala je sigurnost i pravo blagostanje. U srednjovjekovnoj Bosni bile su prisutne 3 vjere: bogumilska, katolicka, pravoslavna. Vecina stanovnistva je slijedila bogumilsku vjeru. Iako joj je osnova bila krscanska, zvanicna crkva katolicka i pravoslavna proglasile su je krivom vjerom herezom. Danas se ta vjera u nasem narodu naziva bogumilska, a njeni pripadnici bogumili. Srednjevjekovna bosanska drzava bila je uredena na nacin kako su bile uredene sve onovremenske evropske drzave. Na celu se nalazio vladar koji je u ranijem razdoblju nosio naziv Bana, a potom kralja. Svi su poticali iz domace vladarske porodice Kortomanica, koji su potekli iz srednje Bosne. Fatih krenuo na Bosnu nije joj bilo spasa. Kralj Stjepan Tomasevic 1461-1463 groznicavo je trazio od evropskih saveznika ranije obecanu pomoc, ali su ga svi odreda iznevjerili. Na narod se nije mogao osloniti jer vjerski progoni koje je on preduzimao protiv domaceg stanovnistva ostavili su dubokog traga. Dolazi do masovnog prelaza bogumila na Islam, iako se to odvijalo bez prisile. Razlog tome je sto su bogumili bili stoljecima proganjani od evropske inkvizicije i krizarskih vojski kao i mnogi zajednicki elementi koji su bili prisutni u bogumilstvu i Islamu polumjesec i zvijezda, post, odbojnost prema kipovima i ikonama itd. Turci su vec u vrijeme osvajanja Bosne 1463. To je bilo u uskoj vezi sa osnovnim nacelima Kur'ana po kojem je nedopustivo nekom silom nametnuti vjerska ubjedenja. Zahvaljuci toleranciji u Bosni se i nadalje nastavio suzivot pripadnika razlicitih vjerskih zajednica. Dok nisu iscezli bogumili i nakon dolaska jevreja na ove prostore, koegzistiralo je cak 5 vjera: bogumilska domaca , islamska, katolicka, pravoslavna i judejska. Nisu nikada zabiljezeni slucajevi da je dolazilo do razmirica na vjerskoj osnovi. Zbog neuspjeha koje je Osmansko Carstvo imalo u sukobima sa Rusijom koja je bila saveznik Srba, bili su prisiljeni Srbiji ustupiti i teritorije s desne obale Drine, sto je predstavljalo otvoreno negiranje uspjeha Bosnjaka, koji su svojim zivotima desetljecima branili svoju zemlju. Saznanje da ce Bosna zbog sticanja autonomije Srbije, Grcke i Albanije ostati potpuno izolirana i bez komunikacija sa centralnim dijelom Carstva bili su razlozi za borbu protiv reformi centralne vlasti. Nakon duzih priprema u Tuzli je u januaru i februaru 1831. Donesene su odluke: da se od Porte zatrazi opoziv svih privilegija Knezevini Srbiji - da se sprijeci progon muslimanskog stanovnistva - da se obustavi regrutovanje nove vojske - da se Bosni omoguci autonomija na celu sa domacim covjekom - da Bosna Porti daje godisnji porez u iznosu od 400 kesa Za vodju pokreta izabran je Husein-kapetan Gradascevic. Kako Porta nije bila za ustupke, bosanski su se prvaci odlucili na oruzanu borbu. Vecina ajana i kapetana priznala je Husein-kapetana za svog vodu. Izuzetak je stolacki kapetan Ali-pasa Rizvanbegovic. Gradascevic je trazio da se u Bosni ne mijenja poredak, da se Srbima ne ustupaju nahije preko Drine, da se zastite muslimani u Srbiji, da se zastiti sirotinja i kmetovi u Bosni, te da se namjesnik u Bosanskom Ejaletu bira iz redova domacih ljudi. Sultan ovaj zahtjev nije prihvatio. Pod pritiskom sultanove vojske bosanska je vojska porazena u okolini Sarajeva 1832. Otpor reformama Porte je nastavljen, a na putu slamanja tog otpora 1850. U tim borbama izginulo je oko 2 500 Bosnjaka. Dugogodisnji otpor je bio slomljen i time je sahranjeno nastojanje Bosnjaka da za svoju pokrajinu osiguraju autonomiju. Bosnom su zavladali stranci koji su svoj polozaj shvatili kao izvor bogacenja. U ratu sa Rusijom Porta je bila prisiljena prihvatiti nepovoljan San Stefanski mir u martu 1878. Po njemu je bilo predvideno stvaranje 3 nove drzave na Balkanu: Velika Bugarska, Crna Gora i prosirena Srbija. Za BiH je bila predvidena autonomija u okviru Osmanskog Carstva. Nezadovoljne jacanjem Rusije evropske zemlje su trazile reviziju ovog ugovora, koja je izvrsena u ljeto 1878. Na njemu su Srbija i Crna Gora dobile medunarodno priznanje, teritorijalno prosirenje i obavezu da priznaju ravnopravnost nesrpskim narodima. Narodu je podijeljeno oruzje, a funkcioneri Osmanske vlasti napustili su Bosnu. Tako je nakon 400 godina prestala Osmanska vlast u BiH. U otporu je ucestvovao jedan broj Srba i Hrvata, dok su Jevreji otpor pomogli novcem, konacno je aneksija BiH izvrsena 1908. Iako je Prvi svjetski rat imao svoje prave uzroke i razloge izrazene u suprotnostima izmedu dva velika bloka velikih sila, ubistvo Franca Ferdinanda 28. Vlada Kraljevine Srbije optuzena je za atentat, predat joj je ultimatum od 10 tacaka koji je ona sav prihvatila osim posljednjeg da austrougarski organi neposredno ucestvuju u istrazi atentata na teritoriji Srbije. Tako je krajem jula 1914. Slomom Srbije i Crne Gore 1915. Tako je BiH kao dio drzave Slovenaca, Hrvata i Srba usla u sastav nove jugoslovenske drzave. Nalazeci se u kraljevini SHS BiH nije izgubila svoju drzavnost. Zemaljska vlada za BiH imala je 5 povjerenistava, a u prvu vladu Kraljevine SHS usla su i 3 iz BiH po nacionalnom i vjerskom kljucu. Jedna od karakteristika novostvorene jugoslovenske drzave cinilo je progonjenje i nasilje nad Bosancima u BiH i Sandzaku. Tako je do septembra 1920. U pogranicnim krajevima Crne Gore ubijeno je 126 bosnjackih seljaka. Zapaljeno je 500 bosnjackih seoskih zadruga. Samo do jula 1919. Po Vidovdanskom ustavu od 28. U sastav Banovine Hrvatske uslo je 13 kotara iz BiH. Time je izvrsena podjela BiH i potpuno cijepanje njenog povijesnog tkiva. Do realizacije ovog sporazuma nije doslo jer izbija II svjetski rat. Tadasnje muslimansko politicko vodstvo obnovilo je u tim prilikama ideju o autonomiji BiH. Preko svojih predstavnika sva muslimanska drustva i organizacije zahtijevali su da se uspostavi BiH kao posebna jedinica. Protiv ove ideje odlucno su istupili srpski politicari koji su zastupali ideju o srpskoj politickoj prevlasti u BiH. Linija podjele interesnog podrucja Njemacke i Italije isla je preko BiH. Tokom II svjetskog rata cetnici Draze Mihajlovica u tri su navrata izvrsili masovne pokolje nad bosnjackim stanovnistvom u istocnoj Hercegovini, zapadnoj Bosni i u dijelovima Sandzaka. Sa svoje strane Bosnjaci su se otvoreno ogradili od ustaske politike progona i istrebljenje Srba i Jevreja obnavljajuci rezolucije u kojima su osudivani ustaski zlocini. Islamska zajednica takoder se ogradila od onih Bosnjaka koji su suradivali sa ustaskim vlastima. Kao sredisnja jugoslovenska drzava BiH je bila tokom najveceg dijela rata centar NOB-e. Ustav FNRJ izglasan je 31. U njemu se Bosnjaci ne spominju kao nacija. Sedamdesetih godina konacno je doslo do nacionalnog priznavanja Bosnjaka pod imenom Muslimani. Poslije Titove smrti 1980. Time je u Jugoslaviji izvrsen prikriveni drzavni udar. Nakon osamostaljenja Slavenije i Hrvatske na referendumu odrzanog februara 1992. To je posluzilo kao povod za srpsko-crnogorsku agresiju 06. Evropska zajednica priznala je novo stanje u BiH, koja je 21. Sudbinu punu neizvjesnosti svi, ama bas svi, nosimo na svojim plecima. Istina je samo jedna,a to je da smo mi muslimani nastali od katolika i pravoslavaca prihvatajuci islam kao svoju vjeru. Mesa Selimovic se izjasnjavao kao Srbin i sam govoreci da su njegovi predci primili islam. Nekad je tesko istini pogledati u oci,al tako je. Ove danasnje historije ili povijesti se pisu kako kome pasu. Jedno kratko pitanje: zasto gradove Bosanski Novi, Bosanska Krupa i Bosanski Brod navodite bez onog Bosanski, a istovremeno spominjete Bosnu kao drzavu. Zar mogu nacionalisticke izmjene od 1992. Istinite cinjenice su starije od njih i vi Arhivar morate ih navesti u izvornom obliku. Stariji Bosnjaci znaju da su se do donosenja novog Ustava Jugoslavije iz 1974 godine svi Bosnjaci MORALI izjasnjavati ili kao Srbi ili kao Hrvati,a da nisu mogli biti neopredjeljeni. Nakon zadnjih popisa uoci ratnih desavanja dokazano je da je od svih upisanih Jugoslovena daleko najveci broj cinili Bosnjaci Muslimani ca. Posto je ovaJ ustav iz 1974 godine dao veca ovlastenja republikama,tako je BiH,unutar Jugoslavije,pocela snazno ekonomski i na svim drugim poljima jacati,ALI to BiH jacanje nije odgovaralo susjednim zemljama koje su slabile,pa su zato rusenjem ustava iz 1974 godine rusile Jugoslaviju,a posebno BiH,poslije svi znaju sta se izdesavalo.... Ustav Jugoslavije iz 1974 godine se mogao izmjeniti samo saglasnoscu svih tadasnjih republika koje su cinile tadasnju Jugoslaviju,a vecina republika je bila itekako zadovoljna tim ustavom iz 1974 godine kojim su sve republike bile ravnopravne i imale vecu samostalnost unutar Jugoslavije....... I pored svega sto je Tito i jugoslovenska partizanska pobjeda u II svjetskom ratu ucinila dobit za sve republike tadasnje Jugoslavije: Srbija je dobila pokrajinu Vojvodinu koja je pripadala Madjarskoj ,pa Hrvatska je dobila Istru koja je pripadala Italiji ,pa i Slovenija je dobila dio Istre i vrlo vazan izlaz na more,pa Crna Gora je dobila Boku Kotorsku BiH teritorij ,gdje i pored svega sto je Tito ucinio za ove republike ipak su iz ovih republika najvise napadali Tita, osim BiH i posebno Bosnjaka Muslimana koji najvise pozitivnog govore o Titu. NACIJA I NAROD, BOSANSTVO I BOSNJASTVO Izvor: Glasnik NKR BiH, br. Primjetili smo da mnogi Bosanci i Hercegovci imaju veliku zbrku u glavi kada su u pitanju pojmovi kao: Nacija, Narod, Bosanstvo, Bosnjastvo, pa cemo probati na, sto je moguce kraci nacin, definisati ove pojmove. NACIJA I NAROD, BOSANSTVO I BOSNJASTVO NAROD: U svjetskoj socioloskoj terminologiji pod NARODOM se podrazumijeva etnicka skupina, tj. Primjeri NARODA SU: Bosnjaci, Srbi, Hrvati, Englezi, Kurdi itd. Na primjer Bosnjaci imaju svoje nosnje, svoja narodna kola, svoju kuhinju svoju religiju i, sto je NAJVAZNIJE, svoj subjektivni osjecaj pripadnosti Bosnjackom narodu. To Bosnjake karakterise kao poseban narod u odnosu na Srbe I Hrvate. NACIJA: U savremenoj terminologiji nacija se identifikuje sa ISKLJUCIVO SA DRZAVOM. Na primjer, etncki Meksikanac, kada dobije Americko drzavljanstvo posteje po NACIONALNOSTI AMERIKANAC. ISTO VRIJEDI I ZA BOSNU I HERCEGOVINU: SVAKI PRIPADNIK BOSNJACKOG, SRPSKOG, HRVATSKOG ILI BILO KOJEG DRUGOG NARODA, KOJI JE IMAO PA MU JE NEPRAVDNO ODUZETO ILI IMA BOSANSKOHERCEGOVACKO DRZAVLJANSTVO, JE PRIPADNIK BOSANSKOHERCEGOVACKE, ili skraceno BOSANSKE NACIJE. Dakle, kada se kaze npr. Britanska nacija misli se na Veliku Britaniju kao drzavu i sve njene drzavljane ukljucujuci i etnicke Engleze, Skote, Irce, Arape, Indijce itd. Isto tako, kada se kaze Bosanska NACIJA, misli se iskljucivo na drzavu BiH i na sve njene DRZAVLJANE Bosnjake, Srbe, Hrvate, Rome, Jevreje itd. Bosanski franjevci su kroz cijeli Srednji Vijek širili katolicizam medu Bošnjacima bogumilske vjere,ali ne i tzv. Medutim,krajem 19-tog stoljeca to stanje se mijenja i Bosanski katolici i pravoslavci preko noci postaju tzv. Od tada je Bosanski narod podijeljen i od tada pocinju i svi sukobi unutar Bosne i njenog naroda,što se NIKADA prije u cijeloj historiji Bosne nije dogadalo nego su se Bošnjaci svih vjeroispovjesti borili za Bosnu,a ne protiv nje. Osvrnimo se,dakle, na Nacertanije 1844 , Ilije Garašanina. U svom programu Nacertanije on narod Bosne naziva Bošnjacima - bez obzira na vjersku pripadnost - i kada govori o programu posrbljavanja Bosnjaka on kaze:... K ovome treba dakle uciniti da se Bošnjaci i ostali Slaveni obrate... NAPOMENA:U vrijeme kada Garasanin ovo navodi srpska pravoslavna crkva nije ni postojala u Bosni,a ni kasnije,sve do 1920 godine!! Na osnovu sporazuma izmedju Vlade Kraljevine SHS i Carigradske patrijaršije od 18. Vlada Kraljevine SHS isplatila je Carigradskoj patrijaršiji za taj pristanak milion i pet stotina hiljada zlatnih franaka. Tom odlukom Carigradska patrijaršija oslobadja od svoje vlasti i prisajedinjuje pravoslavnoj srpskoj crkvi eparhije koje su do tada bile pod njenom upravom,dakle TEK 1920 godine srpska pravoslavna crkva se po prvi puta pojavljuje u Bosni I nikakve narodne veze nije bilo izmedju Bosnjaka pravoslavaca i Srba pravoslavaca.... Bosnjaci pravoslavci danasnji tzv. Na celu ovih stoje franjevacki fratri. Primjerom je srednjovjekovna Sclavonia ili Slovinje. No, ove nevjeste projekcije o srpstvu Bosne vrijede isto koliko Sisicevo dokazivanje o hrvatsvu Bosne. Medjutim nekriticki izvjestaj Konstantina Porfirogeneta o Sklavinijama moze posluziti kao podloga za zakljucke samo onom historicaru kome nije odvec stalo do historijske istine. On je uglavnom iste vrijednosti kao i Dukljaninove vijesti o vladanju hrvatskih ili srpskih vladara nad Bosnom. To su tek povremeni izleti susjednih vladara koji nisu niti su mogli izmijeniti stoljetni polozaj bosanskih zemalja jer su one bez Hrvata i Srba odavno isle svojim, od njih posve odijeljenim putem. Carevi podaci za taj posao ne mogu biti mjerodavni, a jos manje vjesta konstrukcija barskog nadbiskupa koji pise sredinom 12. Ivan Frano Jukic 1818-1857 , koji je koristio pseudonim Slavoljub Bošnjak, koji je u svom proglasu 1848. Vrime je da se i probudimo od dugovicne nemarnosti; dajte pehar, te carpite iz studenca pomnje mudrost, i nauk; nastojte da najpred naša serca ocistimo od predsudah, fatajmo za knjige i casopise, vidimo što su drugi uradili, te i mi ista sredstva poprimimo, da naš narod prosti iz tminah neznanstva na svitlost isitne izvedmo. VII, 1891 godine,opisao je i Safvet-beg Bašagic rijecima: Znaš Bošnjace, nije davno bilo, Sveg' mi sv'jeta nema petnaest ljeta, Kad u našoj Bosni ponositoj, I junackoj zemlji Hercegovoj, Od Trebinja do Brodskijeh vrata, Nije bilo Srba ni Hrvata. A danas se kroz svoje hire, Oba stranca ko u svome šire. Bilo je na balkanu zivota i prije dolaska praoslavaca i katolika to znaci da je bilo drugih religija. To sto neko insistira tako kruto na svojoj istini, je svojstveno nasim susjedima, oni vrlo dobro znaju ko su oni a ko smo mi, a mi neznamo ko smo mi. Vjerovatno su neki presli sa pravoslavlja neki sa katolicanstva a neki sa bogumilstva. Dok god postoje i treci, susjedi pamet u glavu. E moj Eso duhovni kokuzu Komentar Br. Bogumilstvo kao kultura i religija nestali odmah nakon krizarskih pohoda koje je Vatikan organizirao prema svim jereticima sirom Svijeta u vrijeme Srednjeg vijeka. Novokomponovana povijest stvarana nakon pada komunizma ozivila je price o bogumilstvu, kao jeftinu politicku zvaku za prosti puk. Svi smo mi jedan narod inficiran sa tri religije, tri ne kulture,tri politike..... Ja najvise volim vucijaka Komentar Br. Srednjevjekovna hereza i sa njom Bogumili je nadzivjela krizare. Srednjevjekovna Hereza je prvi pokusaj reforme vec korumpiranog Kriscanstva, a i Islama. Da, istovremeno je postojao dualisticki pokret i u Islamu. Pokret koji je takodjer inspirisan Manikeizmom i jos starijim Gnosticizmom. Krzarski ratovi su obdaniste usporedjujuci ih sa albigenizijskim ratovima poslije kojih su Katari i Patareni u Francuskoj konacno, skoro a ne sasvim istrjebljeni. A neki nalaze spas i azil cak i u Bosni zajedno sa Sefardik Jevrejima iz Spanije. Srednjevjekovna Hereza je preopsirna da bi to mogao shvatiti i o tome raspravljati jedan Divan za svojim sitnim mozdanim vijugicama. Nemam vremena da pisem ponjave Ljep vam vikend svima Komentar Br. Sa izuzetnim sam zanimanjem citao zapise na ovoj temi. Iako sam dosta znao, cuo sam obje teorije i da su Bosnjaci muslimani nastali od Hrvata i Srba, i da su nastali od Bogumila. Kao i da su bosanski katolici i pravoslavci autohtoni u Bosni i nastali od Bogumila. Pomalo sam zbunjen jer jos uvijek ne znam da li su Bogumili pretece bosanskih katolika i pravoslavaca. Ja sam Hrvat ciji je jedan roditelj porijeklom iz zapadne Hercegovine tako da mi je ovo izuzetno zanimljivo za citati. Da li to znaci da su hercegovacki katolici takodjer nastali od Bogumila. Nazalost Hercegovina je pod utjecajem krugova koji tvrde da su Hercegovci Hrvati i time im cine veliku stetu. A kada dodju u Zagreb mnogi ih gledaju kao gradjane drugog reda. Imam vrlo lijepo misljenje o Bosni i njenom narodu i mentalitetu, koji je nazalost losim politickim i historijskim silnicama puno cesce gubio nego dobivao. Time mi je vise krivo sto ljudi uskog pogleda cerece Bosnu i duhovno i politicki i historijski te zavadjaju narod. Taj narod tamo ima dusu koju je gotovo nemoguce naci igdje drugdje, obisao sam dosta da to mogu tvrditi. Mozda ce jednom doci do preporoda i Bosna ce opet postati Bosnjacka i muslimana i katolika i pravoslavaca. Upravo tako,svi smo isti narod inficiran teskim virusom od koga su se izlijecili i imunizirali rijetki. Kasnije se objasnjavaju slabosti ljudskog uma koje koriste religije i politike da im u mozak nalijepe svoja ustrojstva pa ih u nevidljivim cesto i vidljivim okovima eksploatisu sebi u korist. Politicari i partije nastali kao ogranci religije cine isto a u nasem slucaju sprega jaka i stetna po zemlju. Hot Datum : 09. Nisi u pravu Eso. Bogumili nisu bili ni srbi, ni hrvati. To je bio autohtoni narod Bosne i taj bosanski narod je prihvatio islam koji je bio blizi bogumilskom nacinu zivota od katolicizma i pravislavlja. Ta mala i nezasticena Bosanska crkva Bogumili je mnogo pretrpjela od katolicizma i pravoslavlja koji su je cijelo vrijeme negirali i proganjali. HISTORIJA BOSNE I HERCEGOVINE POVELJA KULINA BANA 29. Ovaj dokument je ne samo najstariji ,dosad pronadjeni, Bosanski drzavni dokument,nego je Povelja Bosanskoga Bana Kulina i najstariji drzavni dokument,od svih juznoslovenskih drzava!! Ban Kulin,u glavnom dijelu te Povelje,kaze:.... Ja,Ban Bosanski Kulin,obecavam Tebi kneze Krvasu i svim gradjanima Dubrovcanima pravim Vam prijateljem biti od sada i dovijeka. I pravicu drzati sa Vama i pravo povjerenje,dokle budem ziv. Nece im biti od mojih casnika sile,i dokle u mene budu,davati cu im pomoc kao i sebi,koliko se moze,bez ikakve zle primisli. Neka mi Bog pomogne i svo Sveto Evandjelje. Prijepis glavnog dijela teksta Povelje Bosanskoga Bana Kulina na originalnom starobosanskom jeziku sa Bosancice na Latinicu,glasi:.... Ja,Ban Bosanski Kulin prisezaju Tebi,kneze Krvasu i vsim gradjam Dubrovcam,pravi prijatelj biti Vam,od sele i do vijeka,i prav goj drzati s vami i pravu vjeru do kole sam ziv. Vsi Dubrovcane kire hode po moemu vladaniju,trgujuce,gdje si kto hoce kretati,gdje si kto mine,pravov vjerov i pravim srcem drzati je,bez vsake zledi,razvje sto mi kto da po svojov voljov poklon,i da im ne bude od mojih castnikov sile,i do kole u mene budu,dati im svijet i pomoc kakore i sebi,kolikore moze,bez vsega zloga primisla. Tako mi Bog pomagaj i sije Sveto Evandjelje. Zao mi je ako necu biti dovoljno jasan. Nije mi do ponjava a i zuri mi se. Ahmete, zemljace danasnji i bivsi moram te ispraviti. Prema nacinu zivota Bogumili su bili najslicniji Pravoslavnim monasima. Valjda su bas zbog toga bili najljuci neprijatelji. Najveci krvolok protiv B. Razumljivo je da su tadasnji Bosanci radije prihvatili Islam, jer su im u tim vremenu Otomanlije bile manji neprijatelj nego Bizantija i Rim. Medjutim,vjerskog kolebanja unutar Bosne je bilo i prije dolaska Turskih osvajaca. Mnogi, pod politickim pritiskom prelaze na katolicanstvo ili pravoslavlje. Ponavljam: KATOLICANSTVO i PRAVOSLAVLJE a ne HRVATSTVO I SRPSTVO. Nedostatak kriza na steccima proizlazi iz hereticke dogme koja ne priznaje simbole mucenja njihovog profete - Isusa. Doduse, pitanje je koliko su BiH Bogumili bili Bogumili. Prema nekim izvorima, BiH B Ordo Slavini su bili blagi, meki dualisti kompromis sa vlastelom? Vjerovatno se tome moze zahvaliti postojanje stecaka. Jer koji bi dualisti sebi podizakli kameni spomen? Ma ne da mi se vise... Ero jaro, dobrodosao medju Blucane. Ajd procitaj sta je Mesa rekao o Bosancima. E to smo ti mi x2 Komentar Br. Ionako niko ne moze nista dokazati, sta je bilo i kako je bilo, tako malo je ostalo materijalnih spomenika. Bosanska kristijanska crkva ima vise slicnosti sa Islamom, nego sa katolicizmom -pravoslavljem ---- nevjerovatno sta ljudski mozak moze proizvesti.... Sve je bilo bolje prije. Trava zelenija, djevojke vitkije, cevapi masniji.... Crkve je bio negiranje latinskog i grckog jezika pri vjerskoj sluzbi. Sve to 500 godina prije luterove reforme. Aferim vam stari Bosanci! Jeste, nesreca nam je sto ne mozemo jednostavno sjesti, procitati i znati. Tim strucnjacima od sveg srca zelim da se u sljedecem zivotu rode sa bar jednom vijugom vise nego kokosh, pa de prestanu srati po dvoristu. Divimo se ostavstinama starih kultura diljem svjeta... A stecak nam je dobar da iza njega ispisamo gajbu pive od sinocnjeg tuluma. Jebo nezgrapni stecak sa onim uklesanim chicha glishom.. Primitivni Bosanac nije znao bolje... A pikasove ljepotice sa okom na koljenu i sisom na laktu su remek djelo. Niko se ne pita koliko je Pikaso pokrao ideja od umjetnika iz primitivnih africkih plemena da bi lansirao svij kubizam. Stecak ima dublju poruko od antickih grckih, do sjajnog polisha uglancanih, statua. Procitaj sta stari Krle o Bosancu na stecku rece! Izet Muratspahiæ Švedska 2003 Kako je jedan Šveðanin vidio Bosnu i Hercegovinu prije 100 godina Putopis Dr. Prije tri godine saznao sam za dosad nepoznat putopis koji je prije ravnih 100 godina napisao geolog iz Lunda dr. On je u avgustu i septembru 1903. Putopis je bio nepoznat i ima samo par primjeraka u Švedskoj. Buduæi da mi se knjiga uèinila veoma zanimljivom, pošto predstavlja viðenje naše zemlje okom jednog Šveðanina prije cijelog vijeka, te da niko u BiH ne zna za nju, preveo sam je na naš jezik. Mišljenja sam da je interesantno za svakog našeg èovjeka da proèita ovu knjigu, jer æe u njoj naæi masu podataka iz prve ruke: kako je Brèko živjelo od šljiva, Vareš od željeza, kako je u Tuzli zaposlena prva žena- ljekar, zašto su se tetovirale katolkinje, kako su trapisti razvili Banjaluku, lijepu legendu o imenu grada Konjic, detaljne opise Sarajevskih ulica, džamija i crkava, Mostara sa okolinom, vrela Bune, Popova polja, vodopada i katakombi u Jajcu, Ilidže... Da bih vam makar djelimièno prezentirao o kakvoj se knjizi radi, citiram po nekoliko reèenica iz uvoda pisca Heimera, kao i recenzije profesora Adolfa Dahla, jednog od najpoznatijih švedskih prevodilaca i predavaèa na upsalskom Institutu za slavistiku i Midhata Ajanoviæa Ajana, profesora filmologije, karikaturiste i pisca. Iz Uvoda Augusta Heimera avgusta i septembra 1903. Putovanje kroz Bosnu i Hercegovinu bilo je tako pouèno i interesantno, èemu su doprinijeli na prvom mjestu sposobnost i revnost koje je nauèni vodiæ ekskurzije Dr Fr. Katzer cijelo vrijeme razvijao, te velika potpora koju je ekskurzija dobila od strane vlade i organa vlasti. Prijateljstvo i pažnja s kojima su strani gosti svuda primljeni, èak i na mjestima gdje je èinjeno samo kratko zadržavanje, doprinijeli su umnogo da putovanje uèine ugodnim. Sigurno je da nije bilo nikoga koji nije s èežnjom napustio tu lijepu, neobiènu zemlju i narod i vjerovatno su èvrsto odluèili mnogi da, kao i ovaj pisac još jednom, ako to vrijeme i prilike dozvole, posjete Bosnu i Hercegovinu. Prije stotinu godina je istraživaè Heimer napisao ovu knjigu. Naroèito je sadržajno bogat materijal koji se krije meðu koricama i koji sadrži mnogo detalja, zanimljivim ne samo za one koji su upuæeni u historiju. Opis Bosne i Sarajeva koji se ovdje daje nije u formi površne turistièke brošure, nego je viðen geološki budnim okom. Svaka stranica nudi kako ljude, tako i sredine i obièaje. U jednom trenutku saznajemo kako se pravi džem od ružice, u drugom kako su kršæani i muslimani odijelili svoje parcele s tarabama, te u treæem koliko toplote vreli izvor na Ilidži ispušta. Naravno da ovakvo bogatstvo detalja iziskuje naporan posao pri prijevodu i to je jedino objašnjenje da ovo djelo nije veæ ranije izašlo na jeziku podruèja o kojem govori. Sada je Muratspahiæ s oduševljenjem, znanjem i podrobnošæu ostvario transformaciju iz teškog jednostoljetno starog švedskog jezika u bosansko jezièko ruho. Heimer je imao sreæu da se o njegovom tekstu pobrinuo literarni poznavalac, kao što je to sreæa i za Bosance koji sada mogu složiti još jedan djeliæ u svoju identitetsku slagalicu. Zbog njih je trebalo proæi cijelo jedno stoljeæe da se ova knjiga objavi na jeziku onih koji su najzainteresiraniji za njen sadržaj. Da bi neku knjigu uopæe bilo moguæe doživjeti, izmeðu pisca i èitaoca mora postojati odreðeni hemijski spoj, šav koji povezuje misli i osjeæaje. Sve pukotine koje su eventualno mogle nastati nepreciznim premošæivanjem pomalo zastarjelog švedskog i modernog bosanskog jezika, Izet je ušio poput iskusnog hirurga i omoguæio nam da ovu knjigu èitamo jednostavno i bez napora kao što se zrak udiše. Kao èovjek koji æe ovu knjigu sigurno držati u svojoj vitrini zahvaljujem Izetu što nas je sve obradovao ovim vrijednim darom. Nakon knjige 1001 dan Svena Monneslanda, pred nas dakle stiže još jedna znaèajna knjiga u kojoj nam ljudi sa europskog Sjevera govore važne stvari o nama samima. Nakon Berlinskog kongresa 1878. S tim je u Bosnu dosla i zapadna civilizacija, novi jezik, nova arhitektura, nova kultura. Bosna i Hercegovina je, kao i u Turskoj, dobila poseban status unutar Austro-Ugarske - kao treci entitet dvojne monarhije, a bosanski jezik je ponovo priznat kao sluzbeni. U to vrijme jezik je prihvatio veliki broj njemackih rijeci koje se i danas upotrijebljvaju, pored turcizama iz ranijeg perioda. Naziv Bosanski Jezik je zvanicno ukinut internom naredbom Zemaljske vlade Bosne i Hercegovine od 4. Eso nemoj se više nikada javljati na ovaj post. Zapamti da smo mi Bošnjaci islamske vjeroispovjeti,prije toga Bogumili primivši Islam od Turaka. Tako sinko ako je tebe pravio pravoslavac ili katolik to za sebe èuvaj i ne provaljuj se levatino po ovom forumu. Ja sam dovoljno upamtio omalovažavanje moga naroda kroz komunistièki režim i netrebaju nam takve vrste komentara,a kad se naðemo na nekom mjestu onda èemo bezbeli poprièati ali onako kako se prièalo u Maloj èaršiji. Pozdrav od onoga èija je Familija 500 godina u Banja Luci. Seha jarane ne ukidaj. HISTORIJA BOSANSKIH NARODA POVELJA BOSANSKOG BANA STJEPANA II. KOTROMANICA DUBROVCANIMA Stjepan Kotromanosc 15. Ako Bosnjanin zapsi da nije duzan - da mu na-rece priseci samosestu, koje ljubo postavi banj rod. A kto Dubrovcanin ubije ali posjece u Bosni ili Bosnjanin Dubrovcanina - ta pravda da je pred gospodinom banom, a osud da grede banu na njih. Ako bude svadja Bosnjanina z Dubrovcaninom u Dubrovnici - da sudi knez dubrovacki i sudje a globa opcini. Ako Bosnjanin bude duzan, a pobjegne iz Bosne z dugom - da mu nije vjere ni ruke od gospodina bana! Ako Bosnjanin izme dobitak dubrovacki na vjeru, i knjiga bude u Dubrovnici, ako knez i sudje poslju da je knjiga prava da je vjerovana, da plati Dubrovcaninu i bez prestavstine! Ako rat bude, casa Bog uslisi, medju Bosnom i Dubrovnikom, da gospodin ban da rok Dubrovcaninom sest mjeseci, da podju u Dubrovnik slobodno - na to im je vjera gospodina bana Stjepana! A Dubrovcane da zivu u Humskom zemljom u njih zakonu - u prvom... KULIN BAN 1167-1203 OD KULINA BANA I DOBRIJEH DANA Najpoznatiji ban u Bosni je bio Kulin Ban 1167-1203. On je proširio granice Bosne. Bio je politièar i nije volio ratove. Zato je taj period kad je on vladao bio dobar i ljudi su ga voljeli. U znak zahvalnosti narod ga spominje i u svojim pjesmama. PJESMA O KULINU BANU Prije osamstotina ljeta... Na pocetku svijeta, Osvanuo divan dan. Dobro jutro Kulin Bane... Dobro jutro, Dobar dan... Kao da je Sudnji dan. Reci nama Kulin Bane... Zamisli se Kulin Ban... Kada doðu teški dani - nikom neæe teže biti, A kad doðu dani sreæe - nikom bolje biti neæe, Reèe mudri Kulin Ban... Mnogo važnije je da je iz njegovog vremena saèuvan prvi pismeni dokaz postojanja narodnog bosanskog jezika. Radi se o Povelji Kulina Bana. Povelja Bosanskoga Bana Kulina 29. VIII 1189 Povelja Bosanskoga Bana Kulina je napisana 29. Ovaj dokument je ne samo najstariji, dosad pronaðeni bosanski državni dokument, nego je Povelja bosanskoga Bana Kulina i najstariji državni dokument od svih južnoslovenskih država. Znaèaj dokumenta Povelja Kulina bana je prvi diplomatski dokument pisan na domaæem jeziku, i kao takav zaslužuje pažnju kako jezikoslovaca, tako i historièara. Njegova vrijednost za bosansku srednjovjekovnu historiju je nemjerljiv. To je prvi dokument izdan od strane jednog bosanskog vladara, vladaru, tj. Povelja Kulina bana oèuvana je u tri primjerka u Dubrovniku. Dva primjerka se tamo nalaze i danas, a treæi primjerak, ukraden u 19. Mnogi smatraju da je to original meðu poznatim primjercima. BiH je uputila zahtjev za njeno vraæanje. Prvo red se predstaviti pa bar imenom,a ne kriti se iza Male carsije. Nekad nesto i procitaj valjalo bi,a ne tarlahaj jezikom u prazno. To sto bi ti nesto volio ne znaci i da je tako,da je to historijski fakat. Ko je tebe napravio ne ulazim u to,ali neciji geni nadiru iz tebe dok ovako reagujes na gore napisano,dok se boris da dokazes da si bas ti onaj pravi. Pozdrav od Ese cija je familija porijekla begovskog i mnogo vijekova Banjalucka. ESO evo sam ti se predstavio imenom i prezimenom. Što se tiæe razgovora ja sam uvijek u Kaporovoj pa bujrum. Puno pozdrava mojim pravim Banjaluèanima. Vi ste nam pokazali ko ste, nazivajuæi LEVATOM èovjeka koji je iznijeo svoje mišljenje!? Pitam se zašto toliko potencirate neistinu da su Muslimani potomci Bogumila i samo Bogumila. To je ortodoksna glupost! Eto, moja familija je veæ odavno izvršila vrlo precizna istraživanja i došla do potpuno provjerene informacije da su naši preci ZABOGA, bili pravoslavni Srbi. Da, mi èak znamo i kako smo se prezivali. Mi sa tom èinjenicom nemamo nikakvih problema, a pogotovo niko od nas nema Vaše komplekse. Svi smo visokoobrazovani ljudi, realni, stabilni... U Vašim godinama i sa takvim genima :- , aorist glagola BITI, hmmmm. Uputila BIH Vam nadasve srdaèan pozdrav! Sa ovim stavom,tesko da ces proci i kod svojih najblizih, a da ne pricam o sopstvenom narodu,koji ovakvim ponasanjem denuciras. Nesto mi smrdi u nekoliko posljednjih komentara. Nikad Bosna nije imala sreæu da je moæni susjedi ostave na miru. Od dalekih bogumila ,koje prestavljaju pravo ,neortodoksno lice Bosne ,ove ljude su proklinjali ,palili ,uništavali pape ,carevi ,kraljevi... Mi se Sjeæamo Genocida u Bosni. Oni traju preko tri stoljeca, a porijeklom su i sa istoka i zapada, zavisno od toga o kojem se historijskom periodu radu. Zlocini genocida imaju svoj historijski kontinuitet jos od druge polovine 17. Oni su pored genocidnih radnji mletackih i austrijskih trupa uglavnom rezultat kontinuirane srpske i crnogorske politike od pocetka 17. Naime fizicko, duhovno istrebljenje i unistenje koje su pravoslavni Srbi i Crnogorci vrsili nad Bosnjacima-muslimanima Balkana motivirano je srpskom genocidnom ideologijom utemeljenoj na: Kosovskom mitu, Njegosevoj istrazi poturica, te lazima i politickoj propagandi. Historiografski, filozofski i knjizevni radovi Vase Cubrilovica, Dobrice Cosica, Milorada Ekmecica, Vojislava Djuretica, Vasilija Krestica, Mihajila Markovica i drugih zaokruzili su ovu tvorevinu, dajuci intelektualnu i duhovnu osnovu ovoj genocidnoj politici. Poslednji genocid koji je izvrsen nad Bosnjacima 1992 — 1995 od strane Srbije i Crne Gore bio je isplaniran od: vojnog vrha SFRJ, drzavnog rukovodstva Srbije, srbijanske opozicije, srpske pravoslavne crkve, MUP-Srbije, SANU-a, kao i odgovarajucih snaga iz Crne Gore. PRVI GENOCID Prvi genocid nad Bosnjacima dogadja se tokom i poslije Velikog beckog rata izmedju Turske i Austro-Ugarske carevine. Posto su Turci u tom ratu izgubili sve posjede i vlast u Madjarskoj, Slavoniji, Lici, Krbavi, Dalmaciji, Boki-kotorskoj, svi Bosnjaci- muslimani koji se iz ovih krajeva i zemalja nisu pravovremeno uspjeli povuci u Bosnu i druge krajeve juzno od Save i Dunava bili su pobijeni, protjerani, asimilirani ili prisilno prevedeni u kriscanstvo. Svi kulturni i sakralni objekti su unisteni a materijalna bogatstva oduzeta i opljackana. O prvom genocidu precizni i jasni dokazi o pokrstavanju postoje u franjevackim arhivama u Dalmaciji, Lici i Slavoniji. Da su Bosnjaci zivjeli na ovim prostorima danas jedino podsjecaju razliciti toponimi i prezimena. Za prvi genocid najvaznije je reci da su ratovali Turska i Austro- ugarska, a stradali su Bosnjaci. DRUGI GENOCID Drugi genocid nad Bosnjacima-muslimanima dogadja se na Badnje vece 1711. Te noci je sprovedena tzv. Strateg, idejni promotor i agens drugog genocida bila je Srpska Pravoslavna Crkva. On je time pruzio epsku podlogu i paradigmu za sve buduce genocide nad Bosnjacima Srbije, Sandzaka, Crne Gore i Bosne i Hercegovine. Pored Srpske Pravoslavne Crkve koja od drugog genocida igra kljucnu ulogu, u trecem genocidu nad Bosnjacima njoj se pridruzuju historicari, politicari i pjesnici poput Njegosa. CETVRTI GENOCID Cetvrti genocid nad Bosnjacima-muslimanima dogadja se izmedju 1830- 1867 godine kao posledica Hati-s-serifa iz 1830. Ovim dokumentom je Srbija stekla status vazalne autonomne knezevine unutar osmanskog carstva. Tada su svi Bosnjaci protjerani iz Beograda, Uzica, Sokola, Sabca. Sve protjerane Bosnjake Porta naseljava u Bosnu, gdje je za njih podigla dva naselja Gornju i Donju Aziziju tj. Bosanski Samac i Orasje. PETI GENOCID Peti genocid nad Bosnjacima-muslimanima dolazi nakon Berlinskog Kongresa 1878 godine, na osnovu cijih odluka dotadasnje autonomne knezevine Srbija i Crna Gora sticu potpunu nezavisnost i gdje prosiruju svoje teritorije. Tako se Srbija teritorijalno prosiruje: Niskim, Topickim i Vranjskim okruzima a Crna Gora u Hercegovini. Mada su se Srbija i Crna Gora na Berlinskom Kongresu obavezale da ce postivati slobodu vjeroispovjesti Bosnjaka, to se na zalost nije dogodilo. Bosnjaci su pobijeni i protjerani u Beogradu, Sabcu, Uzicu, Sokolu, Nisu, Pirotu, Vranju a svi njihovi kulturni i vjerski objekti su poruseni. SESTI GENOCID Sesti genocid nad Bosnjacima-muslimanima dogadja se kao posljedica Austro-ugarske okupacije Bosne i Hercegovine. Tako su se Bosnjaci u toku i poslije okupacije poceli iseljavati u: Sandzak, Kosovo, Makedoniju, gdje je tada jos uvijek bila turska vojska. Tako dolazi do radikalnog smanjenja bosnjacke populacije u ukupnom stanovnistvu BiH. Historicari navode da je od 1879 do 1910 procenat bosnjacko-muslimanske populacije u BiH smanjen za 7 % sto nije mali broj s obzirom da Bosnjaci gledajuci brojcano nije veliki narod. SEDMI GENOCID Sedmi genocid nad Bosnjacima-muslimanima dogadja se u Sandzaku i Crnoj Gori izmedju kojih je nasino pokrstavanje Bosnjaka u Plavu i Gusinju. Ovaj genocid je direktna posljedica prvog i drugog balkanskog rata. Ovo je bio sedmi genocid nad Bosnjacima Balkana, a prvi nad Bosnjacima Sandzaka. OSMI GENOCID Osmi genocid nad Bosnjacim-muslimanima dogodio se 1919. Za razliku od tada, ovog puta je stradalo 450 najodabranijih Bosnjaka ovog kraja o kojima se inace nikako nije pisalo, sto je dobar pokazatelj da se svi bosnjacki hisotricari do sada preskakali ovaj genocid kojeg mi navodimo kao Osmi po redu ili pak drugi u Plavsko- gusinjskom kraju, i tamo samo u razdoblju od 6-7 godina. DEVETI GENOCID Deveti genocid nad Bosnjacima-muslimanima traje od osnivanja Kraljevine SHS Srba, Hrvata i Slovenaca 1918. U ovim vremenima zivoti Bosnjaka nisu imali nikakve vrijednosti, a posebno je bila teska situcija za Bosnjake Sandzaka i Hercegovine. Tako su u Bijelom Polju u selu Sahovicima 7. Takodje podaci govore da je u Hercegovini od kraljevih komita bilo je oko 3000 neotkrivenih ubistava nad Bosnjacima. Tako da se zbog ovih ubistava, proterivanja i zastrasivanja etnicka slika Istocne Hercegovine promijenila na stetu Bosnjaka. DESETI GENOCID Deseti genocid nad Bosnjacima-muslimanima dogadja se od 1941-1945 godine. To je vrijeme Drugog svjetskog rata gdje je po nekim procjenama stradalo oko 106. To znaci da je negdje oko 8,3 % Bosnjaka nastradalo u ovom razdoblju. Ovo su samo podaci, a detalji stradanja nisu jos uvijek dovoljno istrazeni, pa ujedno apelujemo na bosnjacke historicare i inteligenciju vicnu peru da se prihvate posla. JEDANAESTI GENOCID JEDANAESTI genocid nad Bosnjacima-muslimanima dogadja se u periodu od 1992-1995 prilikom agresije na Bosnu i Hercegovinu od strane Srbije, Crne Gore i Hrvatske. Najmanje 70,000 Bosnjaka je u ovom genocidu ubijeno, a oko 50,000 bosnjackih zena, djevojcica i djevojaka masovno silovano, dok je preko 1 milion Bosnjaka protjerano — u navedene brojeve se ukljucuju civili, branitelji, zene, djeca, starci. U ovom genocidu ucestvovale su zajedno Srbija, Crna Gora i Hrvatska sto se u prethodnih devet genocida nije dogadjalo da su istovremeno i zajednicki cinili zlocin. Ovaj genocid je najokrutniji, najsuroviji i najveci po razmjerama od svih dosadasnjih. U ovaj zlocin bilo je ukljuceno sve srpsko i crnogorsko sto gmize do najvisih drzavnih, politickih, vojnih i crkvenih struktura. Takodje veliki doprinos ovom zlocinu dale su srpska i crnogorska inteligencija. Namjera je svakako bila ostvarivanje Velike Srbijena granici Karlobag — Virovitica davno zapisanih planova Garasanina, Moljevica i poslednjeg memoranduma SANU-a Srpske Akademije Nauka i Umjetnosti. U ovoj zlocinackoj agresiji i Hrvatska je htjela nesto usicariti i stvoriti Veliku Hrvatsku gdje su zlocini hrvatskih bojovnika nad civilima Stupnog Dola, Ahmica i drugih mjesta vec poznati. Stradanja Bosnjaka civila su ogromna u ljudskim zrtvama tako da se slobodno moze nazvati kataklizma ili gernika kako neko rece. Takodje treba kazati da je u ovoj agresiji na BiH izvrsen urbicid i kulturocid. U ovom genocidu je vazno naglasiti da su se Bosnjaci vojno i organizovano suprostavili sto u prijasnjih devet genocida nije bio slucaj. Bosnjacki narod iako u pocetku nenaoruzan i na prevaru opkoljen smogao je snage i suprostavio se agresoru, gdje su i te kako osjetili Bosnjacku snagu. I na kraju da kazem da nista vise nije kao prije i da Bosnjaci nikada vise nece dozvoliti da budu klati kao jagnjad, a u ovoj agresiji su pokazali da hoce, znaju i umiju udarac da uzvrate. Miroslav Krleža Iz bosanske historije: Miroslav Krleža - Bogumili BOSANSKE MEDIJEVALNE TEME Bogumilstvo æe ostati magistralom naše medijevalne prošlosti, jer tek njegovim slomom svršit æe na našem podruèju sa Srednjim vijekom samostalan život narodne supstance. Bogumilstvo æe ostati magistralom naše medijevalne prošlosti, jer tek njegovim slomom svršit æe na našem podruèju sa Srednjim vijekom samostalan život narodne supstance. Od Jajca do Udbine, od pada Beograda do Mohaèa poèinje za nas fatalna atomizacija, koja æe svršiti sa palanaèkim, provincijalnim mentalitetom malih gradova na turskoj granici u XVIII stoljeæu. Svijest o velikim razdobljima prošlosti nestat æe u sveopæoj slabosti pamæenja. Inkvizitori stoljeæima optužuju ove heretike zbog seksualnih ekscesa, promiskuiteta i incesta. Pape Inocencije III, Honorije III, Grgur IX, Inocencije IV, Bonifacije VIII, Ivan XXII, Benedikt XII, Urban V, Inocencije VI, sa èitavom svitom kardinala, dominikanaca, biskupa, kartuzijanaca i male braæe dominikanac Ivan iz westfalijskog Wildhausena, kartuzijanac Bartol od Trisulta, kartuzijanac biskup Ponsa, kardinali Casamaris i Gentilis i Jakov, Benedikto Giucciardi, mali brat Fabijan, inkvizitori u prvom periodu izmeðu 1202-1339. Reformatorska u oba smjera, spram maloazijske šizme i papinstva podjednako, naša bogumilska ideologija ostala je u svojim negacijama dosljedna do svoje propasti. Smatrajuæi monoteizam monopolom papinstva, ovi naši laici, krivovjerni u antiklerikalnom smislu, koji su poricali grèku i latinsku crkvenu hijerarhiju po svom praslovjenskom duhu u ime evanðeoske socijalne ravnopravnosti, èitali su evanðelje vlastitim jezikom i na svoj vlastiti naèin. Ne vjerujuæi, da je bog mogao stvoriti Papu, koji kao destruktivna i satanska sila djeluje po principu zla, oni su rimskoga biskupa smatrali ðavolskim simbolom negacije onoga bratstva i one ljubavi kakvu je po njihovom mišljenju propovijedao Novi zavjet. Od pada Zadra 1202. Prvi inkvizitor Joan de Casamaris javlja se na našem terenu 21. Još se Zadar pušio u ruševinama i još se nije usirila krv masovno poklane djece, kada je Inkvizitor kardinal Joan de Casamaris veæ ispitivao zbog bogumilske hereze dva slikara, Matiju i Aristodija, kao dva intelektualna krivca za tu bosansku kugu, koja se bila proširila izmeðu Splita i Trogira. Kod tih pravovjernih, pravoslavnih, latinskih ili grèkih antiheretièkih idiosinkrazija obje su naše klasiène, rasne vjeroispovijesti idealno podudarne. Iz jedne ili iz druge perspektive priznati bogumilstvo kao treæu komponentu, znaèi odreæi grèkoj ili latinskoj misiji znaèenje historijske magistrale, a ta opet hipoteza ruši sve idealistièke aksiome naše moralne supstance na ovome svijetu, a takav naèin gledanja jeste satanski, dakle bogumilski, dakle - danas - materijalistièki. Od pada Zadra 1202. ZA KOMENTAR 33 Ovdje je neko iskorisito ovu plemenitu temu o Mesi Selimovicu da propagira neke poluistinite i tendeciozne ideje. Tekst je preuzet sa sajta We remember the bosnian genocide. O doticnom sajtu i njegovim namjerama i iskrenosti dovolno govore postulati za koje se oni zalazu a jedan od njih je: prikopirano sa sajta 2 PROTIV etnièki mješanih brakova, jer vode ASIMILACIJI buduæih pokoljenja djece iz tih brakova u druge etnièke grupe, a BiH NEMOŽE OPSTATI bez Bošnjaka; Ne omalovazavam temu ali gore navedeni sajt se ne sluzi potpunom istinom a ima i tendenciozni karakter tako sto ovu osjetljivu temu koristi za neku drugu propagandu. Ne zelim da branim nikoga ko je pocinio zlocine i svi koji su krivi trebaju da odgovaraju. Kod nas je problem sto za te zlocine odgovaraju ili pogresni ljudi ili nizeg ranga dok pravi organizatori i oni koji su najvise krivi uopste se ne procesuiraju. Svako koga interesuje prava pozadina posljednjeg sukoba u ex-yu i u bih i pravi krivci za to, mogu to naci na internetu, na you tube, na googlu itd. Dovoljno je u google ukucati pojam MEHOLJIC i JUGOSLAV PETRUSIC i mnogo toga se ima za cuti. Treba sve to pazljivo preslusati i procitati i onom ko u sebi nema mrznje i ko iole razmislja svojom glavom mnoge stvari ce mu postati jasnije. Bez obzira koje nacije bio jer se ovdje radi o tragediji svih ljudi iz citave ex-yu. Narocito pazljivo treba preslusati sve od i o Jugoslavu Petrusicu. Mozda se u pocetku cini da se radi o sarlatanu i samohvlnom liku ali pazljivim spajanjem svih njegegovih izjava nepobitno se stice utisak da se radi o dobro obavijestenom covjeku, pa se tako moze uociti da je 2007. Historija bosanskih Bogumila meni licno puno pomaze da spoznam samoga sebe i istorijske korjene koji meni samom objasnjavaju mnogo toga sto mi prije nije bilo jasno. Meni nikada nije bilo jasno otkuda tolika kulturoloska razlika izmedju onih ljudi ja prije nisam znao koji su to ljudi koji govore nekako grubo, sa mnogo nekulturnih izraza, psovki, bezobrastina, ljudi koji pljuju po trotoarima, zvizde za djevojkama, lazu, izmisljaju, primitivno se ponasaju u picu, cesto se tuku, nemilosrdno izdaju i najblizeg prijatelja itd. Ja sam svjestan da nikada ne treba generalizirati, ali ipak, trebali bi svi priznati da su ove razlike oduvijek postojale u razlicitim grupama ljudi sa naseg podrucja. Da ne govorim o nabusitosti i aroganciji koju su jedni imali u svome ponasanju, a oni drugi su te osobine smatrali primitivnim i stidjeli su se da budu takvi. Ovih cinjenica ima bezbroj, ali to nije predmet ovog mog clanka. Naglasavam da mi Bosnjani moramo izucavati nase korjene i nase bogumilsko naslijedje, jer ce nam to pomoci da spoznamo sami sebe i da saznamo zasto smo mi razliciti i nekako cudnovati na neki drugi nacin od onih drugih. Ako nista, dobro bi bilo da sami sebi objasnimo zasto smo to bas mi tolerantniji i miroljubljiviji od onih drugih. Ja vjerujem da je to zbog nasih bogumilskih, vjecito proganjanih korjena. Ove stvari bi trebalo na naucni nacin objasniti i nasim buducim generacijama u skoli, da bi se izbjegli svi oni pogromi koje su nam okolna plemena tako cesto priredila. Naravno, mi s ponosom trebamo nastaviti nasu miroljubivu misiju ne mijesanja u tudje probleme i propovijedanje prijateljstva medju ljudima. Situacija je vrlo jednostavna. Prostor danasnje Bosne je evidentno bio drzava jednako dugo kao i mnoge evropske drzavice. Problem je da neki narodi koji su zivjeli na ovim prostorima vjekovima ne zele da uvaze tu cinjenicu nego se uporno otimaju identietu i prostoru svoga postojanja. Jedini koji pokusavju naci rijesenje i duhovni mir svome identitetu su samo Bosnjaci-Bosanci-Muslimani? Prihvatiti postojanje vlastite zemlje i zivotnog prostora sa pripadajucim identitetima je jedino moguce rijesenje i toliko jednostavno i civilizacijski objasnjivo. Artikulirati ga kroz sudbinu Bogumila ili Titove Jugoslavije ili na neki prirodan nacin je pravi i jedini put da se opstane. Sizofreno tvrditi da nisi to sto jesi i ne pripadas zelji svojih predaka nikad nece donijeti duhovni,kulturni i socijalni mir Bosni. Zasto konacno tvrditi nepostojanje vlástite domovine i proslosti? Zasto negirati postojanje izvornog nacionalnog bica BOSNE? Zasto ne pokusati naucno i sa faktima kako vec pokusava Bosnjacki nacionalni korpus naci dovoljno razloga da se voli vlastita zemlja. Zasto samo kritikovati ponekad ocajnicke i naivne napore da se ova nasa Bosna ocuva. Da li to neko zeli biti sretan kada unisti vlastitu zemlju, progna vlastite sugradane i otme taj prostor za sebe? To je krucijarno pitanje koje treba konacno postaviti Srbima i Hrvatima u Bosni. Ivan Frano Jukic ZELJE I MOLBE KRISTJANAH U BOSNI I HERCEGOVINI,KOJI PONIZNO PRIKAZUJU NJEGOVOM CARSKOM VELICANSTVU SRETNOVLADAJUCEM SULTANU ABDUL-MEDZIDU Pokraj najbolje zelju i volje cestitog naseg cara, da se Bosna vec jednoc uredi, tanzimat uvede, jednakost na sudu kristjanima podieli, nemozemo se nadati ikakvom napredku i oblaksicu ocekivati, ako bude carigradski ministerij onako u Bosni razredjivati unapredak, kao sto je dosad!? Ministerija dosadanja nastojanja, bila su samo za financiu obogati: sve sto je i na sto se god u Austriji i Franzeskoj placa, toje kod nas sad uvedeno, da placamo. Al u nas neima trgovine, zanatah,neima fabrikah, neima skolah, nikakve industrije, nikakvih manufakturah! Kako cemo dakle mi imati tolike danke i odaklen smirivati? Ja bi zelio, da mi vise u haznu dajemo, al nek nam vlada carigradska dade sriedstva i nacin kako cemo i nama i njima steci? Al o tome ni najmanje da se je tko pobrinuo. Evo 15 godinah imade, da da je u Bosnu nizam uveden, pak za tog vremena sta je ucinjeno za dusevnu i materijalnu korist ove pokrajine? Nijedna ucionica ne bi utemeljena po vladi, nijedna stazica ne bi prosjecena! Veziri i njihovi cinovnici, na njih gledajuci, reko bi, to su ti ljudi prosvieceni za napredkom tezeci, pravi Francezi, Prusi itd. Osim one uniforme, nista drugo! Vlada, dakle, drugi nacin potrebno je, da uzme- pak joj nece trebovati toliki troskovi za expedicie vojnicke, koje su dosad sve bez koristi ostale, a sa stetom drzave velikom bivale, sto ako neucini, doisto ce mnogo stete sama sebi nanieti, jer: Kristjani, neimajuci odakle vise placati, dotjerani do najveceg siromastva bit ce usilovani seliti u obliznje inostranske drzave, ol poskapati od glada! Najveca je to nasa nevolja, sto nas dobri car, nije dobro o nama izvjesten, sto mu nemozemo nase tuge i nevolje priobciti, sto mu nase rane odkriti nesmijemo, da ih izlieci, suze nase ukazati, da ih otare, zelje nase ocitovati, da nam ih izpuni! Sami do cara doci nije moguce, jer sa pogibeljom glave valjalo bi mnoge carice obici. No uzdamo se u nase i coviecanstva prijatelje, da ce caru nase zelje i molbe podnieti i preporuciti kako ovdje sliede: Vase Velicanstvo! Da se vise ne zovemo raja 1 , vec gradjani i drzavljani cielokupnog turskog carstva, uslied toga: 2. Na sudu da smo jednaki s Turcima, zato unapridak: ne po virozakona prednosti, vec da po pravdi bude izrecena osuda 2 zato: 3. Sve sure, da budu sastavljene iz jednakog broja clanovah oba vierozakona, turskog i kristjanskog 3. Danke i poreze kristjani svoje , a Turci svoje napose da kupe i veziru predaju 4 5. Danci i porezi da se ne razrezuju po broju kucah vec po imanju i posjedovanju 5. Harac, sto sad kristjani od muzke glave placaju, da se za naviek digne, kanoti jednakosti drzavljanskoj protivan 6 i zato: 7. Da se kristjani primaju u vojnike koliko u nizame toliko i u redife i da imaju svoje svecenike 7 8. Carska desetina od zita i siena, da se uracuna u porez i da se u novcima daje 8. Kmeti gospodarima, da samo od zita, siena i duhana placaju sestinu, a gospodarri da nisu duzni kmetskog poreza placat, a ovi opet da nisu duzni gospodarima dohodak kucama nositi. Da nikad gospodar samovoljno nemoze kmeta sa zemlje dignuti, vec ako dokaze nasudu njegovu nevaljalstinu, u tom slucaju da ima kmetu trosak platiti, sto je ovaj trosio krceci, sadeci vocke i zgrade nacinjujuci. Beglucenje gospodarima, zelimo da se nikad vise ne uvodi 11. Prenos vezirah, vojnikah i carskih kapidjiah neka se iz zemaljske kase placa. Opravljanje putovah i mostovah, uvodjenje poste i ostalih potrebitih sriedstvah za promicanje trgovine i zanatah da se sto prije o zemaljskom trosku zapocme 13 14. Da se o zemaljskom trosku uvede stamparnica za kristjane. Da je slobodno kristijanima grckog obreda sebi posebno arhiepiskopa i episkope izbirati, koji jezik i obicaje zemaljske znadu, a ove za odobrenje vasemuu velicanstvu prikazati. Slobodno obsluzivanje svog vierozakona; uslied toga da nam je slobodno: stare i crkve i manastire popravljati ,razsirivati i gdie je potrebito iznova graditi; zvona i zvonike imati i javno nase obrede obdrzavati 16 17. Da se pazari s nedielje na drugi radietni dan. Da je slobodno svakoj obcini:ucionice- skole-zavoditi, uciteljepotrebneiz druge zemlje zovnuti, i ovi, da se iz zemaljske kese placaju; da je slobodno ucenike u radi veceg napredka u drge drzave slati. Da bi se i od nas ucenici primali u carigradsko uciliste liekarsko i inzenirsko na carski trosak. Da mozemo dva nasa pouzdana covieka imati, o nasem trosku, kod visokog vaseg devleta, koji ce nase zelje i molbe vama vierno priobcavati, kod drzavnih sudovah glas imati i drzavne naredbe nama priopcavati. DA se SVI cinovnici Kristjanski i turski iz zemaljske kese placaju, da nebi morali od mita i globe ziviti.. Da se krvarina ukine, da krv ubijenog ne placaju obcine, vec sudac neka ubojicu hvata. Da se Bosna i Hercegovina opet sjedine pod jednim vezirom; ovo bi u obziru ekonomickom bilo bi za blagajnu i narod vrlo probitacno. Trgovina i zanati, brez obzira na vierozakon neka su svakom slobodni i pristupni. Da se o svim zemaljskim dohodcima i troskovima javno racuni vode i narodu priopcavaju. Da nam se carske i drzavne zapoviedi i naredbe pokraj turskog i bosanskim jeziko priobcuju; jerbo po dosadasnjem priobcivanju, nikad podpuno nismo znali sto nam se zapovieda i naredjuje. Da nam je slobodno sastajati se brez oruzja i dogovarati o stvarima skolskim, knjizevnim i ekonomickim. Da nam je slobodno u druge drzave izvan carstva seliti se. Mi vruce molimo Boga, da takne vase carsko srdce, te nam se smilujete i vise recene molbe odobrite, koje ce carstvo bolje ukriepiti, ako nas toliko robovahpomilujete. Svemoguci Bog neka blagoslovi vase vladanje. Na ove zelje i molbe vise hiljadah vasih podloznikah podpisalo bi se , ali ne smije! Mi smo vise putah tamo do vaseg prestolja slali nase ljude, koji su vecom stranom od miestnih vezirah poubijani, a mnoghi ni danas ne smiju usvoju otacbinu doci zato, sto su se usudili vama molbe podnieti ol na njih se podpisati. Pisano u Bosni 1. Mashala Ahmete, sto bi ovi iz tvoje social - demokratske partije bili odusevljeni ovim tvojim uradkom. Nema dobrih i losih naroda, valjda bi to trebalo biti jasno jednom za uvijek. Miroslav Krleža Iz bosanske historije: Miroslav Krleža - Bogumili BOSANSKE MEDIJEVALNE TEME... Prvi inkvizitor Joan de Casamaris javlja se na nasem terenu 21. XI 1202, to jest deset dana poslije pada Zadra, koji je pao na dan sv. Jos se Zadar pusio u rusevinama i jos se nije usirila krv masovno poklane djece, kada je Inkvizitor kardinal Joan de Casamaris vec ispitivao zbog bogumilske hereze dva slikara, Matiju i Aristodija, kao dva intelektualna krivca za tu bosansku kugu, koja se bila prosirila izmedu Splita i Trogira. Kod tih pravovjernih, pravoslavnih, latinskih ili grckih antiheretickih idiosinkrazija obje su nase klasicne, rasne vjeroispovijesti idealno podudarne. Iz jedne ili iz druge perspektive priznali bogumilstvo kao trecu komponentu, znaci odreci grckoj ili latinskoj misiji znacenje historijske magistrale, a ta opet hipoteza rusi sve idealisticke aksiome nase moralne supstance na ovome svijetu, a takav nacin gledanja jeste satanski, dakle bogumilski, dakle - danas - materijalisticki. Ovi sarkofazi zavrijedili su opseznu analizu, kao citav kozmos tog patarenskog svijeta, koji pred nama stoji kao meteor iz dalekih i nepoznatih, azijskih, skitskih svjetova. Oni misticni krugovi, gradovi, konjanici, vegetacioni ornamenti, fantasticne ruke, koje propovijedaju do pet nama danas nepoznatih principa, stabla kao biblijski stilizirani svijecnjaci, citavi spratovi najraznovrsnijih motiva i dogasaja, sve je to koordinirano i ustalasano unutrasnjim ritmom cudne zakonitosti, koja je stvaralackom voljom fascinirala fantaziju bogumilskih pokoljenja do tog stepena, te se nuzno odrazila u tim dokumentima, koji vec vjekovima cekaju svoje tumace u danasnjem svijetu tako okrutno gluhom za sva objavljenja nasih vlastitih ljepota. Ova vrsta estetske autarkije ostavila nam je tumbane obeliske sa slijepim arkadama, tajanstvene grobove u sintetickom obliku izmesu bosanskog krova i nordijske posmrtne kuce, nepreglednu gomilu stalaktita i paralelopipeda, isprepletenih u besperspektivnoj fantasticnosti i u vertikalama cudestvenih bareljefa, u ingenioznom ostvarenju sna i privisenja. Kakav je to stil stvaranja, mi to danas ne znamo. Da se bogumilski nacin nije poveo za modom svoga vremena, to je izvan sumnje. Da li je to bila neka vrsta artisticke pobune ili revolucije, kao sto je to slucaj s bogumilskim vjerskim protulatinskim i protugrckim nonkonformizmom, to ne znamo. Smatrajuci Svetoga Oca savolom, oni su, vjerojatno, i cezaropapisticke umjetnicke formule prezirali kao ikonoklasti latinskog i grckog likovnog duha. Crkva rimska nije sa svojih dvadesetak narocitih poslanika i poklisara, kardinala, legata i inkvizitora za cetiristo godina uspjela da podigne na bogumilskom tlu ni jedne biskupske crkve. U raznim interregnumima takve su se katedrale pocele graditi desetak puta, ali su jalovi napori svrsavali s rusenjem objekata jos u temeljima. Mozda su to bile samo sopravvivenze - dakle ipak zaostale sugestije davnih, mrtvih praslovjenskih skulptorskih pokoljenja, tko bi to mogao danas da kaze pod izvjesno? U tome pitanju sve su kombinacije otvorene i moguce. Za objasnjenje bogumilske likovne tajne palo je mnogo glasnih rijeci: nordijski, vikinski motivi, praslovjenska plastika, gotski fragmenti, skitsko-sarmatska ornamentika, kiklopske zagonetke, misterij antickih sarkofaga u bizarnim varijantama, lunarna, vizionarna plastika, mikenske spirale, egipatski bareljefi, derivat romanike, obelisci postavljeni na glavu, venecijanska dekorativna ornamentika, aborigene ilirske tajne itd. Svi ti nadgrobni spomenici su monoliti, cesto grubi, tako da vec svojom surovoscu djeluju monumentalno kao ploce kojima je zadatak da traju stoljecima, simbolikom svoje prkosne grubosti, koja ne priznaje nikakva stila osim svog vlastitog. Nepodresivanje artiskim manirama svoga vremena samo je jedna od bogumilskih idiosinkrazija, koja se javlja kao detalj jednog moralno-intelektualnog misaonog sistema. Mrtvi djeluju u umjetnosti neobicno zivo, cesto mnogo intenzivnije od suvremenika. Ovi bogumilski umjetnici bili su slobodni od svake sugestije evropskog umjetnickog i misaonog groblja ne zato, jer ga ne bi bili poznavali, nego zato, jer su mu nacelno i idejno poricali svaki moralni i estetski smisao. Neotupljene konvencijom, konture ovih reljefa su u rafiniranoj igri svjetlosti mekane kao hod srne, i ovi jahaci, obasjani mjesecinom, djeluju dematerijalizirano kao pojave tihog i zaboravljenog sna. »ovjek ima osjecaj, da stoji nad rusevinama jedne davno potonule Atlantide, koja nam progovara kroz nejasnu koprenu tajanstvenih dozivljaja o stvarima danas potpuno nepoznatim. U ovoj skulpturi otvaraju se prostori zakarpatskih i azijskih daljina, ona nam dize zavjese nad izgledima sve do Kavkaza i Perzije. Ovi uznemirujuci detalji gotovo suvremene postimpresionisticke tehnike, ova bogata partitura puna lirizma, ovaj kompendij znanja i moralne svijesti, sve nam to dokazuje jedan neobicno visok umjetnicki potencijal, koji djeluje sugestivno. Ako je istina, da je izmesu dogasaja i dozivljaja u umjetnickostvaralackom smislu ogroman raspon, pun najfantasticnijih mogucnosti, onda ovi umjetnici svakako nijesu bili kopisti artistickih kodeksa svoga vremena. Za posljednjih osamdeset godina svelo se znacenje ove umjetnosti na pojam bastardnog folklora, koji se u tekstilu i u drvu rada u agrarnim juznoslovjenskim zonama s prirodnom jednostavnoscu primitivne pucke poezije. Izvan svake je sumnje, da su pojedine bogumilske nekropole s masom od po pet stotina mramornih monolita grasene kao jedinstvena i rafinirana arhitektonska kompozicija, koja grandioznoscu svoje osnovne zamisli, prelazi svaku efemernost folklorne primjene. Uslijed demonstrativno naglasene areligioznosti njenih motiva govorilo se o toj skulpturi kao o dokumentima primitivnosti Herodotovih skitskih galaktofaga, a zaboravilo se, da su ti kipovi nastali u zemlji, kamo su se spasavali heretici zapadnog, latinskog svijeta, kao na jedino evropsko ostrvo, gdje se postuje sloboda savjesti i uvjerenja. Dinamika zivotnog ritma, koji nam gotovo lirski suptilno progovara iz ovoga kamena, sve je prije nego mracan i dijaboliziran pesimizam, o kome nam govore stare kronike, opisujuci bogumile kao uklete lutalice, koje truju svijet svojim beznadnim i razornim nihilizmom. Ove ruke na oklopima i na grobovima, ruke s macevima i kopljima, ruke u praznom polju monolita, govore nam simbolicnim znacenjem viteskih srednjovjecnih rukavica, kao znamen smionog izazova na dvoboj sa svim moralnim autoritetima svoga vremena, ne priznavajuci nikakve moralne hijerarhije u mnogo radikalnijoj formi od Wyclifa ili Husa ili Luthera dvjesta i trista godina ranije. Toliko nesrazmjerne spram samih mrtvih likova, one su se ispruzile preko demarkacije koja nas odvaja od nepoznatih pokojnika, te na trenutak izgleda kao da te ruke hoce da posvjedoce pred pokoljenjima kako su bile gvozdene i prkosne, jer nijesu htjele da se sklope pred inkvizitorima, koji proklinju i pale Bosnu vjekovima. Ona ne priznaje kult smrti. Ona nacelno, bogumilski, upravo materijalisticki negira zaglupljujucu misao umiranja na koljenima pred zagonetkom bilo kakve prekogrobne hijerarhije, i od hiljada i hiljada ljudskih ruku na ovim monolitima ni jedna nije sklopljena u predsmrtnoj molitvi. Ni jedan bogumilski lik ne kleci pred autoritetom religioznih nadzemaljskih i ovozemaljskih simbola. Pred nama su nadgrobni spomenici naivnih i cistih evanselista, laika, koji nijesu do svoje propasti priznali nikakve crkvene hijerarhije, smatrajuci umorstvo najvecim grijehom, a cezaropapizam savolskom negacijom svih evanseoskih principa. Tu i tamo po koji prsten ili pecat i nekoliko sanduka inkvizicionog materijala u rimskoj kuriji, do danas uglavnom neobjavljenog. Ovi umjetnici zivjeli su u izolaciji bosanskih planinskih suma, u prostorima za prometne prilike onog vremena ogromnim: od Jadrana do Save put preko bosanskih prasuma trajao je tri nedjelje. U smislu zapadnoevropskih konvencija od lateranskih i ravenskih mozaika do Boetija i svetog Tome Akvinskog, od Iacoponea da Tadi do Cimabua, svijet bogumilskih mramorova na tako je ogromnoj distanci, te bi svako usporesenje ispalo jalovo. Bosanska drzava postoji i postojace, prvi put nakon ranog srednjevjekovnog vremena, prvi put nakon 700 godina Kotromanica,Tvrtka, Kulina.... Prvi put u istoriji,bosnjani su priznat konstitutivan narod sa svim atributima evropskih,civiliziranih etnickih korpusa. A opet su najnezadovoljniji,voljeli bi stvoriti nekakvu drugaciju Bosnu ,po svojoj mjeri. Kako to da je narod koji je prvi put dobio svoju drzavu u istoriji,najnezadovoljniji ovom Bosnom, o kakvoj Bosni oni sanjaju? Seha jarane nije u redu da mi ukidaš obrazloženje. Samo sam odgovorio ovom dvojcu visokoobrazovanih Eurosrpskih intelektualaca. Nisi ukidao kad su oni mene nazvali neobrazovanim i marvom - mene èiji je dido prvi vozao auto,koji je imao svoje palate i zemlju od Gradskog mosta do Rebrovca. To što je neko pravoslavnih gena neka ostavi za sebe,ali imputirati ovdje na forumu da je cijeli Bošnjaèki narod takav i od takvih je velika uvreda ne samo za mene veæ za sve koji se osjeèaju Bošnjacima. To što su meni oteli moj grad,što su pobili moj narod,što su napravili genocid to neka ovi Visokoobrazovani idioti ostave svojoj djeci i unuæadi u amanet. Stoji i to da kad god upoznam ovog Esu i Amru podebelo èemo razgovarati o tome koje marva. Neka se veæ predstave imenom i prezimenom,a ne da se kriju iza takozvane intelektualne elite koja nam je i priredila svo ovo zlo koje nas je zadesilo pa se sad moramo ovako dopisivati umjesto da sjedimo u svom gradu. Zato te molim Seha jarane da ne brišeš ovo što se napiše,a odobravaš da mi neko omalovažava narod i naciju -RODITELJE,SESTRE. BRAÆU,PRIJATELJE I NA KRAJU SUGRAÐANE. Ivan Frano Jukic IZJASNJENJA 1. Po turskom zakoniku raja su svi oni koji u turskom carstvu zivu, a nisu viere Muhamedove, niti su obrezani vec okapinu-prepucium nose. Na sudu kod istog vezira, ako se prije kristjanin s Turcinom, to kristjanin mora izgubiti, jer sve valja osviedociti sa dva sviedoka, i buduc da kristjanin Turcina nikad ne moze naci da ovi protiva svom bratu svjedoci, a kristjanin ne moze protiva Turcinu svjedociti, Turci dakle uviek na sudu imadu pravo, a kristjani krivo! Sura jest saviet od 6-12 ljudih u svakoj nahiji, koji sudbene stvari u drustvu sa kadiom raspravljaju. Ovo je uvedeno pria 5 godinah i bilo je odredjeno, da i kristjani se primaju u te sure; samo u 6 nahijah za niekoje vrieme pozvani su u suru- brez place-al ne da pravice razpravljaju, vec obicno sluzili su Turcima vatru na noseci, kavu dodajuci itd. Lipovi krste, ovo je zemlja turska, ne kuca jos ovdie zvono, vec se turski ezan uci! Tako bi se mnoga zla pepricila, koje cine Turci sabirajuci danke. Od vezira dodje na nahiu, sad Turci pobroje kuce svoje i kristjanske i tako po broju kuca odvale pola ol dvie trcine na kristjan, buduci da kristjanskih kucah gotovo svagdie ima vise nego turskih, al koja korist od broja, kad jedan Turcin u Bosni vise posieduje zemlje i ostalog imanja nego svi ostali kristjani, a tako i u ostalim obcinama: dvie turske kuce vise posieduju nego 200 kristjanskih, ovo se obicno moze racunati. Po hatiserifu od Gjulhane svi su stanovnici jednaki, tako se tamo kaze! Zasto dakle mi placamo harac, a Turci ne placaju!? Zato su kristjani morali harac placati, sto nisu vojevali, ako smo dakle jednaki sa Trcima , zasto i mi nase carstvo ne bi branili? Istina da kristjani nisu vojevali obicno, al morali su uviek uz vojsku ici sa Turcima, o svom trosku i hrani njima sluziti, konje i podvoz dati i jos troska za put Turcima dati. Dvostruka je desetina u Bosni, neka mjesta daju caru, a druga bosanskim spahiama, koju car hoce da oduzme spahijama, dobro bi dakle bilo, da se u novcima uzima i za tezake i za blagajnu; blagajna ne bi morale tolike subase placati, a tezaci bi se oprostili ovih zlikovcah i zulumcarah. Odpria kmet davao je gospodaru u razlicitim mjestima razlicito: u Posavini I Krajini6-9, al morao mu je gotovo svaki dan begluciti, u drugim miestima davali su 3-5, al samo kadkad begluciti; ovo je bio Tehir - pasa ukinuo, zapoviedivsi jednako po svoj Bosni, da se od svega zemaljskog proizvoda trece a od siena polovica daje, a Turci treci dio od poreza da da placaju, beglucenje da sa svim prestaje, gospodari sto je za njih bolje, to su uzeli trecinu i polovicu,al nece poreza da placaju, vec kmet mora platiti; a dok prevuce hranu i sieno gospodarima, gdiegod i 6 satih treba vuci- kud ce mu gore beglucenje. Sad jedan kmet okrci njive, nasadi u uredi basce, ponacinja potrebne zgrade i vec pocme stogod na strnu metati, dodje drugi liencina, te gospodaru pokloni vola, a kadkad idva, te onog prvog odtiera sa svoje zemlje i ovog nastani; ol ako se nikakav kmet drugi nije nametnuo, to gospodar svake godine cieni ga,sad istuci vola sad konja, prieti da ce ga dignuti i drugog naseliti, kmet tu ucienu mora svake godine placati, drukcie valja mu seliti. Zarad ovog neurednog nacina nikome se nemili krciti, bascu saditi ol zgrade nacinjati, vec su im kuce kao vlaske zemunice. Malo pria spomenuli smo da je beglucenje ukinuto, al ga gospodari pod razlicitim izgovorima uvode opet, prieteci kmetu, da ce ga dignuti sa zemlje, ako ne poslusa. Sva nastojanja praviteljstva turskoga za Bosnu urediti, dosad su se samo u tomu stajala, kako ce vece dohodke primati, al narodu valja pruziti sriedstva, da ovo imaju odklen placati: jer gdie je mala trgovina, zlo zemljodieljenje, zanati i fabrike nikakve, kako ce odolieti tolikim iziskivanjima? Ako ovako uztraje, propast cemo sasvim. Da je potrebna stamparnica svakomu narodu od toga ne trba ni sumnjati ako hoce praviteljstvo da napredujemo. Grcke vladike, koje od patrijarha carigradskog zakupljuju eparkie, k nama dolaze: ne znajuci narodnog jezika ni obicajah, sta mogu nama koristiti, da bi i htieli, doista nista! Od njih nikakve pomoci niemamo, vec samo da narod gule, glupost uzdrzaju, to im je jedina pastva. Oni se ne brinu za odhranjenjem svestenstva, njima je sve jedno pop zna li citati ol ne citati, samo ako ima platiti, odma ga zapope, kasnije opet ga ciene al ako nema vise odklen platiti, to ga na krvolocki nacin izlupa i razpope. Kanone i svete nase crkve uredbe svojevoljno tlaceci i za novce prodavaju kao Carovnik Simeon. Jedna od najvecih za nas milosti carskih ta bi bila kad bi nas ovih nezvanih pastirah oslobodio. Neima primiera u cielom turskom carstvu, da kristjani tako su stiesnjeni u obsluzivanju svog vierozakona, kao u Bosni! Mi se nadamo od razumnog turskog praviteljstva, da ce nam se u ovome olaksati, da i mi mozemo Boga pod krovom hvaliti, a ne ne sniegu i tvrdoj cici na dvoru. Zalosno je doisto kad covjek nedieljnim danom u tisini valja da srce svoje k Bogu digne, da od 6 danah samo sedmi Bogu posveti, mora najvise raditi, gdje se u nedelju pazari; nadamo se od dobrote carske, da ce oko svoje milostivo i oko ove nase zelje svrnuti, te zapoviediti nadleznom bosanskom praviteljstvu, da pazare s nedielje u ponedieljak ol drugi koi dan prenese. Ucionice i dobri ucitelji svagdje i svakad bili su potrebni, brez nauka neima srece, neima blagostanja; pravedno je dakle, da nam se dopusti ova zelja da se zemaljstvo poglavarstvo za ovo zauzme. Od svakog naroda ucenici primaju se u ova ucilista, iz kojih sposobnisluzbenici izhode, samo mi Bosnjaci, kako nikakve tako ni ove carske milosti ne uzivamo. Dosad sto nam je god car dopustao, to je dolazilo u ruke nasih nepriateljih koji su uviek znali potrpati i od nas sakriti carske milosti, svrhu naciniti potrebno je, da dva kristjanska cinovnika imademo u Carigradu. Da je i ovo potrebito,svak vidi, jer tko drzavi sluzi, neka ga drzava i uzdrzava. Krvarina davala se je dosad pola rodjacima ubijenog, a druga polovina pripadala je kadii i muselimu. Danas, kaze vezir: krvarinu je car ukinuo; kadia ode ol posalje momka da izvidi-ces ucini- kako je i od koga ubijen, uzme za trud 30 grosah, i sta je cuo i vidio javi veziru. Ovi tad posalje jednog kavaza svog, da nanovo ubojstvo izvidi i njemu trba platiti 6-12-15 kesah a katkad i vise ; jelda to nije prava krvarina. Mnogo je lasnje jednog vezira narodu placati nego dva. Od toliko stotinah godinah svom Bosnom je, pod koim se razumi i Hercegovina, upravljao je jedan vezir, zasto ne bi mogao i sad? Mostarski vezir, premda ni treci da neima koliko travanjski, to se on upinje i drzi dvor sjajan kao i ovi:koliko to narod stoji. Turci kristjanima neke zanate ne pripustaju raditi, a ti su saracluk-remenarstvo, tabakluk-kozarstvo, mumluk-svjecarstvo, i ne daju trgovati s robom rumenliskom: bakal tj. Da ne bi po dosadasnjem obicaju narod varali i s njihovom propasti sebe bogatili. Kod nas je turski ne samo kod kristjanah nepoznat vec i kod istih Turakah, samo po vecim varosim po niekoliko Turaka ima da turski znadu, a manja miesta, nikad tocno ne razumiju carske zapoviedi. Ako carska dobrota smiluje nam se, te ove milosti dopusti nam, to je potrebito da se mozemo sastajati i dogovarati o stvarima skolskim, knjizevnim i ekonomickim. Ako nebudemo dostojni carskog pomilovanja, te nam vise izlozene zelje i molbe ne odobri to barem nek nam dopusti da za korom kruha mozemo u druge drzave ici, da ovdie od gladi i siromastva neumiremo-Nase su nevolje mnogo vece nego sto bi ih znali opisati. Narod strasno strada i propada. Nase jedino ufanje je Bog pak cestiti car, koji nam pomoci mogu, ako smo zasluzili. Ljudevita Gaja, 1851 Komentar Br. Ja o kulturoloskim razlikama u nasoj nadam se i tvojoj Bosni i Hercegovini redovno diskutujem u mojoj Socijaldemokratskoj partiji, jer vazno je Igore da ljudi shvate ko je zelio i zapoceo nesto najgluplje sto covjek moze zamisliti. A to je, nadam se da se slazes, rat. Valjda i ti razumijes da oni koji imaju u svojim glavama teror i rat, imaju velike probleme u shvatanju savremenog kulturnog zivota u svijetu. Kada bi nacionalizam bio toliko vazan, sta bi ja sa mojom porodicom? Da mi se djeca razvode zbog nacionalistickih gluposti? Da mi unuci neznaju sta su? Zar nije dovoljno da smo ljudi? A nacionalizam prepustamo onima koji nisu shvatili bit zivota. Igore, ako zelis da diskutujes o tim stvarima, ja sam potpuno otvoren i nemam tajni o tim temama. Prvi bosanski kralj je bio Tvrtko I Kotromaniæ, koji je krunisan u Milama kod Visokog. Hrvatska historièarka Nada Klaiæ smatra da je srednjovjekovna bosanska država konstituisana krajem 8. Jaki obrisi ilirske, rimske i germanske kulture u polazištu stopili su se sa slavenskom kulturom kroz neposredne dodire u ranom srednjem vijeku. Ovo šarenilo izrazito usložnjava prisustvo jake franaèke, bizantske, ugarske i mediteranske kulture koja kroz razvoj srednjovjekovne bosanske države i društva ima znaèajan upliv i uticaj na bosanskom podruèju. U svom tom šarolikom susretu i primjeni razlièitih kulturnih i umjetnièkih uticaja, u Bosni se razvija i domaæa, bosanska kulturna baština koja pored primjene visokorazvijenih stranih uticaja stvara i odlike i osobenosti svoga vlastitog kulturnog izražaja i stila. Prepoznatljivo, proizvodi bosanskog stila, raðeni na bosanski naèin svoju primjenu nalaze i izvan granica bosanske srednjovjekovne države u Veneciji i drugim evropski državama. Razvoj pismenosti u Bosni, gdje se primjenjivao bosanski jezik, grèki, latinski i italijanski jezik, te glagoljica i æirilica bosanèica , pored onovremene uobièajene prepisivaèke djelatnosti, apokrifnih tekstova kojima se iskazivala kritika kršæanstva i drugaèije viðenje svijeta, ponudio je i proizvode domaæe bosanske književnosti. Humaèka ploèa pokazuje odsjaj ranosrednjovjekovne pismensoti, a izvanredni primjerci poput Hvalovog zbornika pokazuju interes bosanske feudalne sredine za izuzetnim umjetnièkim i estetskim vrijednostima onoga vremena. Viteški turnir u Budimu 1412. Razvoj bosanske heraldike stvorio je izvanredne primjerke grbova i peèata, kojima su se okruživali bosanski vladari i vlastela. To najvjernije pokazuju peèati bosanskih vladara i slika Hrvoja Vukèiæa Hrvatiniæa. Arhitektura srednjovjekovne Bosne izraza nalazi u odbrambenim tvrðavama, dvorovima vladara poput velièanstvenog Bobovca, Blagaja i Jajca i velmoža kao ljetnim i zimskim rezidencijama poput Kuknja i Samobora , ali i u uobièajanoj stambenoj kulturi svakodnevnice prožete sve veæom upotrebom kamena kao graðevinskog materijala koji znaèi uznapredovali status sredine. Kao i u drugim evropskim sredinama preovladavaju romanika i gotika. Najvažniji statusni simbol kulturnog i umjetnièkog izraza srednjovjekovne Bosne prepoznaje se u steæcima, nosiocima još uvijek živog, zanimljivog i zagonetnog izraza u životu kulture i umjetnosti Bosne i Hercegovine. Ogroman broj nekropola sa oèuvanih preko 50. Doba Stjepana Tomaša Godine 1443. Najmoæniji bosanski plemiæ na teritoriji jugoistoène Bosne, Stjepan Vukèiæ Kosaèa, odbija u poèetku priznati Stjepana Tomaša za novog kralja Bosne, što je rezultiralo sukobom unutar Bosne po tome pitanju, a taj sukob okonèava 1446. Stjepan Vukèiæ Kosaèa ipak nastavlja vrlo jak uticaj na svome posjedu što potvrðuje èinjenica da 1448. Osmanska ekspanzija tjera kralja Tomaša da 1450. Takoðer, papa je bio opsjednut i pitanjem Crkve bosanske, optužujuæi je, po ko zna koji put, za herezu, tako da 1459. Prema papinim kasnijim zapisima, njih oko 2000 pristaje da preðe na katolièanstvo, a od ostalih, koji ne prihvatiše, oko èetrdeset hiljada njih se sklanja na prostoru južne Bosne, na prostoru Huma i nalaze zaštitu u okrilju bosanskog vojvode Stjepana Vukèiæa Kosaèe, koji je i sam bio krstjanske vjere, o èemu postoji i detaljan opis koji je zabilježio, tadašnji papa, Pije II. On se suoèava s jakom prijetnjom od osmanskih osvajaèa i njihovim pretenzijama prema Bosni. Uzaludno upuæuje apel za pomoæ u odbrani od Osmanlijskog carstva. Ugarski kralj obeæava pomoæ Bosni 1462, poslije èega kralj Stjepan Tomaševiæ odbija platiti danak Osmanlijskom carstvu. Time ugrožava poziciju mira u Bosni. Zahvaljujuæi jakom uporištu u župi Vrhbosni, Bosanskom krajištu, Osmanlije su mogle vrlo brzo izvesti intervenciju u Bosni. Godinu dana poslije, 1463, velika osmanska vojska, pod komandom Mehmeda II pokorava Bosnu. U snažnom osmanskom naletu stara bosanska kraljevska tvrðava Bobovac pala je 20. Kralj Stjepan Tomaševiæ bježi na zapad u tvrdi Kljuè. Opkoljen osmanskim snagama odluèuje da se preda, nakon èega biva pogubljen u Jajcu. Time je prestala da postoji srednjovjekovna bosanska država. BOSNA I HERCEGOVINA KULTURA 26. Po mnogima, najstariji dokument o ljudskim pravima u historiji i danas se èuva u Franjevaèkom samostanu u Fojnici. Iako je u Bosni i Hercegovini teško postiæi saglasnost oko bilo èega, svi su jedinstveni u ocjenama da je Ahdnama bila dokument koji je uistinu garantirao najosnovnija prava nemuslimanima u osvojenoj zemlji. U znak poštovanja, sultan je svojim plaštom ogrnuo fra Anðela. Ugledni profesor Filozofskog fakulteta u Sarajevu prof. Enver Imamoviæ kaže za agenciju Anadolija da je Ahdnama èuveni dokument, koji je po širini svoje poruke znaèajna ne samo za BiH, veæ i za Evropu i cijeli svijet. Svi dokumenti, napominje on, govore da je Ahdnama bila maksimalno poštivana. Radi boljeg razumijevanja važnosti Ahdname, profesor Imamoviæ istièe da je ona nastala èak 500 godina prije Opæe deklaracija o ljudskim pravima 1948. Spomenutim dokumentom sultan Mehmed II Fatih je praktièno pokazao gest tolerancije i to u istom trenutku dok se muslimani i jevreji proganjaju i kolju u katolièkoj Španiji. Predsjednik Hrvatskog narodnog vijeæa, fra Luka Markešiæ tvrdi u razgovoru za agenciju Anadolija da se 28. To bi trebao biti dobar temelj za saradnju ljudi razlièitih po svojoj vjeri, naciji, pa i svojoj kulturi. Kao takva, Ahdnama se može uvrstiti u red sliènih povelja koje su u meðunarodnim okvirima znamenite. U tom sluèaju BiH može biti primjer dobre suradnje ljudi koji se meðusobno razlikuju. Ahdnama nam pokazuje da je moguæ zajednièki život. Ona je poziv da mi danas izgraðujemo nešto što je u davnoj prošlosti bilo moguæe. Takoðer iz tuðine osobito u moju državu dovoditi ljude dozvoljava im se. Stoga spomenutim izdajem moju uzvišenu zapovijed u kojoj im posveæujem svoju brigu i pažnju, te se kunem teškom zakletvom: Stvoriteljem i gospodarom zemlje i nebesa, sa sedam musafa sa velikim Božijim Poslanikom Muhamedom i sa 124. Sve to 500 godina prije luterove reforme. Aferim vam stari Bosanci! Luteranizam Luterova ruža, simbol luteranizma Luteranizam je dio zapadnog kršæanstva koje se zasniva na uèenju reformiste iz 16. Lutherovi pokušaji reforme teologije i crkvene prakse doveli su do protestantske reformacije. Reakcije vlasti i crkve na meðunarodno širenje Lutherovih 95 teza su dovele do podjele kršæanstva. Za razliku od reformatorskih crkvi, luterani i dalje prakticiraju mnoge sakramente i liturgijsku praksu iz pre-reformatoskih crkvi. Protestantizam Protestantizam je opæi naziv za sva kršæanska vjerska uèenja koja su se odijelila od katolicizma nakon reformacije u 16. Naziv dolazi od toga što su tada Luterovi pristaše protestirali protiv odluka katolièke crkve. Izvorno je bila obilježena vjerovanjem u opravdanje po vjeri, u sveæeništvo svih vjernika i u dominantni autoritet Biblije. Meðu ranim grupama glavni su bili luterani, kalvinisti i cvinglijevci, te Anglikanska crkva koja je spajala katolièke i protestantske elemente. Pod pojmom prvobitno politièkim protestanti u užem smislu podrazumijevaju se pripadnici kršæanske konfesije nastale na njemaèkom govornom podruèju u vrijeme reformacije, pa se stoga povezuju prije svega sa Martinom Lutherom i Philipp Melanchthonom. Protestantske su, dakle, samo luteranske i neke južnonjemaèke crkve reformirane tradicije prema Ulrich Zwingliu, ali ne i reformirane crkve kalvinistièke v. Jean Calvin tradicije, anglikanci, metodisti ili novije slobodne crkve. Tu se pribrajaju primjerice baptisti, metodisti i adventisti sedmog dana. Iz religioznih i politièkih razloga protestanti su bili vijekovima žrtve progona. Svjetovni vladari su se bojali za jedinstvo svojih katolicizmom prožetih podruèja vladanja, gdje se poistovjeæivalo vlastito podruèje moæi sa podruèjem moæi Pape. Vrlo važan razlog velikog broja ratova je bio protestantizam. To su, recimo, Hugenotski ratovi u Francuskoj ili Tridesetogodišnji rat koji je zahvatio cijelu Evropu a naroèito Njemaèku. Tek Augsburškim vjerskim mirom 1555. Meðutim, evangelizam je širi pojam od protestantizma jer obuhvaæa sve crkve koje u tradiciji reformacije prihvaæaju kao temelj samo Bibliju a ne crkvenu tradiciju. Ukinuli su razlièite Sakramente npr. Protestantska služba Božja je, u odnosu na katolièku, dosta skromnnija. Tu su Kalvinisti otišli još puno dalje, kod njih nema ni orgulja uz propovijed. Pored toga, protestantske crkve su skromnije i manje kiæene, a javnih pokazivanja religioznosti proštenje, procesije gotovo da i nema. Možda je to razlog, radi kojeg se karneval razvio gotovo iskljuèivo u katolièkim podruèjima. Suprotno tome, katolici su u svakodnevnom životu prije svega u odnosu na seksualnost puno stroži u odnosu na tijelo i put, ali usprkos tome, protestantske crkve su puno liberalnije i sklone reformama. Mesude jarane, smanji emocije. Bit ce laksa konverzacija. Eso nije bio u krivu. Ali je bio toliko arogantno iskljuciv da je zasluzio komentare kakve je i dobio. Zato si i ti dobio komentare po zasluzi. Amra, ne diraj u gramatiku. Nadam se da ih nisi prepala pa ce nastaviti da se javljaju : JB vas... Ako vam je vazno ko je iz koje vjere prelazio u koju. Onda niste nista bolji od p. Ne samo u Bosni, nego i u Srbiji i Hrvatskoj. Fakat je da su Bogumili prelazili u Pravoslavlje i Katolicanstvo. A ko je kad i u kojem periodu prelazio.... Svajka ti cast ko ovo okaci. Ko si da si, pozddrav. Nisam ja pametniji od vas... Slazem se sa Beckim Konjusarom. Dajte da budemo ljudi i da zelimo jedni drugima dobro, bez mjesanja u njihove stavove i misljenja. Vazno je da se obostrano uvazavamo i da ne diramo jedni druge, a svakako da svi treba da osudimo ratove, otimacinu i kriminal, pa ma s koje strane ta zla dolazila. Nego samo da prezivimo ovaj 21. Pozdrav svim dobrim ljudima planete. Ovo o primanjima i promjenama religija je bas bezzeze. U Indiji sam sreo dosta Muslimana pa i jednog naseg iz Travnika,preshalto se na Hari Krishna,sram ga bilo. Muhamed Ali,Cat Stevens i lista je duga do Mormona,Scientology i nebrojeno,rekao bih sekti istog. Sta reci ili svak svoje zna. Privatna stvar,spiritualnost nimalo namijenjena sukobima,ali! Koju logiku analize koristiti a da se ne koriste blasfemije ili uvrede? Stari Slaveni u prapostojbini i dolaskom na Balakan nisu bili Hriscani ili Muslimani vec nesto deseto,mnogoboshci. Ipak sve religije nas vode do Tvorca,a njihove organizacije su razgranate shirom planete kao dobro uhodan business!? Massimo Savic-Croatia Otac iz Shumadije,JNA Majka Talijanka-Istra? Dragi Hivzija, Bosna je bila provincija,pasaluk,soc. Dakle, Bosna i Hercegovina je jedna od najmladjih drzava u Europi, potvrdjena u Dejtonu voljom medjunarodnih i regionalnih subjekata. Suverenitet BiH je velika stvar san mnogih generacija,prvi put je postao stvarnost. Ne bih zelio ponavljati monstruozne zlocine u ratu 92-95 Srebrenica ,kao najstrasniji - logori,etnicka ciscenja,rusenje vjerskih i kulturnih objekATA... Od tada ne zivim vise u Bosni,vec na trulom Zapadu, i vec 9 godina nisam drzavljanin BiH. Medjutim volim Bosnu,jos uvjek, i sretan sam sto postoji i sto suverenitet nije vise uopste upitan. Hivzija ,Bosna i Hercegovina je drzava njenih gradjana ali i njenih naroda,koji ne zele da se odreknu tog identiteta. To je stvarnost,svidjalo se nama iili ne Ideja o podjeli Bosne od strane rezima Milosevic- Tudjman, je definitivno propala,nema shanse da se to ostvari, bez obzira na potajne zelje nekih nacionalistickih stremljenja. Medjutim, san o Bosni i Hercegovini kao unitarnoj drzavi samo su gradjani nosioci vlasti takodje je propala. Bosna je heterogena zajednica,raznih etnosa, kultura i religija, to se nikakvim dekretima,ustavima memorandumima ne moze ponistiti. Bosnu cine njena tri naroda,tri kulture,tri religije i mnostvo manjih narodnosti. Za G Dogga sto se tice komentara imas od mene jedan veliki plus,vidi se da si prosao svijeta,inace cesto dajes o. Sretna Nova godina svim banjalucanima sirom svijeta. Porodièno stablo dinastije Kotromaniæa je jedinstveno djelo, autora dr Envera Imamoviæa, koje na jednom mjestu slikovno i tekstualno prikazuje prošlost Bosne od skoro 700 godina. A od Kulina Bana do zadnjega izdanka dinastije Kotromaniæa, do zadnjega kralja je sljedeæih 500 godina - 700 godina postojanja Bosne, evidentirano, dokumentirano. A od prvoga spominjanja bana do danas je 1200 godina. Toliko je vaša Bosna. Posebno se izdvajaju periodi Kulina Bana, kada je nastala Povelja dubrovaèkim trgovcima koja se oznaèava i kao rodni list srednovjekovne bosanske državnosti, ali i vladavina Stjepana II Kotromaniæa kada je Bosni pripojen Hum, današanja Hercegovina, te oblasti Livanjskog, Duvanjskog i Glamoèkog polja, èime su granice Bosne dovedene do tri rijeke - Save, Drine i Cetine. Možda u ovakvom stavu vidjeti i razlog lakšega prihvaæanja islama, kao sada èetvrte vjerske zajednice. U vrijeme Kraljevine Jugoslavije Bosna je podijeljana na èetiri banovine, a nakon proglašenja NDH postaje dijelom hrvatske teritorije. Iako se za vrijeme socijalistièke Jugoslavije obnavlja Bosna i Hercegovina, svi znaci nekadašnje državnosti su reducirani. Mirko Pejanoviæ, nemoguæe je posmatrati bez istine o povijesnom razvoju srednjovjekovne bosanske države koja je bila priznata na evropskim dvorima. Njihovi likovi skinuti su sa autentiènih, postojeæih dokumenata, dok se u tekstu navodi 70 èlanova dinastije Kotromaniæ. Katarina Poslednja BiH kraljica Poslednja Bosanska Kraljica Katarina Kosaèa Kotromaniæ 1425, Blagaj - 25. Srdaènu dobrodošlicu Komšiæu poželjeli su fra Francesko Bravi, generalni vikar, fra Dagan Ružiæ i drugi pripadnici tog reda, koji su izrazili zadovoljstvo posjetom predsjedavajuæeg Komšiæa. Zahvalili su na prijemu koji je predsjedavajuæi nedavno priredio za franjevaèke poglavare koji su iz cijele Evrope došli u Sarajevo. U njoj se nalaze djela Ivana Meštroviæa, jednog od najpoznatijih i najslavnijih hrvatskih kipara, te jednog od najveæih savremenih svjetskih umjetnika - mozaici s elementima folklorne tradicije iz Bosne i Hercegovine i Republike Hrvatske. Ovo je prvi put u posljednjih 500 godina da je jedan šef države BiH obišao grob i odao poèast posljednjoj bosanskoj kraljici. Franjevci koji èuvaju tradiciju posljednje bosanske kraljice izrazili su iznimno zadovoljstvo posjetom predsjedavajuæeg Komšiæa koja im, kako kažu, daje posebnu dimenziju bosanske državnosti od srednjovjekovne Bosne do danas. U razgovoru s franjevcima Komšiæ je kazao da su franjevci bili i ostali prijatelji BiH. Naglasio je veliki angažman bosanskih franjevaca koji su mnogo toga uradili i nastavljaju da rade za našu zemlju. Posebno je istakao pozitivne aktivnosti i znaèajan doprinos bosanskih franjevaca i Katolièke crkve u proteklom ratu u BiH. Informirao je sagovornike o znaèaju Temeljnog ugovora izmedu Vatikana i BiH, kazavši da je rijeè o dokumentu koji je u interesu i Vatikana i BiH. Dodao je da temeljni ugovor predstavlja primjer na koji naèin se trebaju rješavati odnosi i s drugim vjerskim zajednicama, saopæeno je iz Službe za odnose s javnošæu Predsjedništva BiH. Osvrnimo se,dakle, na Nacertanije 1844 , Ilije Garašanina. U svom programu Nacertanije on narod Bosne naziva Bošnjacima - bez obzira na vjersku pripadnost - i kada govori o programu posrbljavanja Bosnjaka on kaze:... K ovome treba dakle uciniti da se Bošnjaci i ostali Slaveni obrate... NAPOMENA:U vrijeme kada Garasanin ovo navodi srpska pravoslavna crkva nije ni postojala u Bosni,a ni kasnije,sve do 1920 godine!! Na osnovu sporazuma izmedju Vlade Kraljevine SHS i Carigradske patrijaršije od 18. Vlada Kraljevine SHS isplatila je Carigradskoj patrijaršiji za taj pristanak milion i pet stotina hiljada zlatnih franaka. Tom odlukom Carigradska patrijaršija oslobadja od svoje vlasti i prisajedinjuje pravoslavnoj srpskoj crkvi eparhije koje su do tada bile pod njenom upravom,dakle TEK 1920 godine srpska pravoslavna crkva se po prvi puta pojavljuje u Bosni I nikakve narodne veze nije bilo izmedju Bosnjaka pravoslavaca i Srba pravoslavaca.... GDOG ni to nije problem kad neko primi i promjeni religiju jer kako kazes svako moze primiti i promjeniti religiju,ALI SE NA OSNOVU TOGA NEMOZE RADITI NA STETU DRZAVE U KOJOJ SE ZIVI I RUSITI TA DRZAVA,A NA RACUN NEKE DRUGE DRZAVE... U ovom BiH slucaju srpska pravoslavna crkva nije ni postojala u Bosni,a ni kasnije,sve do 1920 godine!! Vidimo da Srbija ne priznaje niti nacionalnost Crnogorac,niti crnogorsku pravoslavnu crkvu? Karta podjele BiH izmedju Srbije i Hrvatske: 26. Karadjordjevo 1991 Tudjman i Milosevic dogovorili imedju sebe podjelu BiH. Nekadašnji visoki predstavnik u BiH, Pedi Ešdaun svjedocio da mu je prije,tadasnji hrvatski predsjednik, Franjo Tudzman,na jednom skupu,za ruckom na salveti nacrtao dogovorenu podjelu BiH,koju su Tudzman i Milosevic jos 1991 godine dogovorili u Karadjordjevu. Ta iscrtana na salveti karta dogovor u Karadjordjevu Srbija 1991 godine:Tudzman-Milosevic odgovara karti kojom su isto u proslosti ,1939 godine, Hrvatska i Srbija napravili preko svojih tadasnjih vladara Cvetkovic Srbija -Macek Hrvatska ,a da Bosance i Hercegovce niko nista nije pitao... Karta podjele BiH izmedju Srbije i Hrvatske: 26. Ideja velike Srbija www. O tom sastanku pred Tribunalom u Hagu svjedoèila su dvojica uglednih Hrvata, Stjepan Mesiæ i Ante Markoviæ. Ante Markoviæ je tokom svog glavnog svjedoèenja rekao da je 1991. U direktnim razgovorima koje je sam zatražio, obojica su mu priznala da je istina šta se govori za Karaðorðevo. Ja sam im otvoreno rekao šta sam doznao. I jedan i drugi su potvrdili da su se dogovorili da podijele BiH. Tudjman je tvrdio da su muslimani zapravo katolici koji su primorani da promijene vjeru. Èovjek koji je u svojoj karijeri branio Franju Tuðmana, Vladimira Šeksa, Andriju Artukoviæa, Dobroslava Paragu i Vojislava Šešelja govorit æe o najnovijem zahlaðenju hrvatsko-srpskih odnosa. Jesmo li se u odnosima sa Srbijom vratili dvadeset godina unazad? Što možemo oèekivati od Tomislava Nikoliæa i Ivice Daèiæa te hoæe li se buduæe generacije Srba i Hrvata u nedogled optereæivati poviješæu ili æe okrenuti novu stranicu u meðusobnim odnosima, pogledajte u emisiji Nedjeljom u dva. Urednik i voditelj: Aleksandar Stankoviæ nedelja, december 16. Nikad Bosna nije imala sreæu da je moæni susjedi ostave na miru. Ciji blagoslov toga i crkva, cija crkva toga i drzava! Kretenu ravnogorski, garasanski, SPCovski... Zasto nisi predlozio da svi predjemo u Hriscane Bosanske? Ili mozda u animiste, korjene salvenske? A ti BRE, izabra da se pridruzimo ravnogorcima, SPCovcima, mladicevcima...... Nismo ti mi ovdje kusturice, bajbage......! A ako ti je to neki vic, onda stvarno nemas smisla za humor. Ja bih te najradije dao Majkama Srebrenice da ti sude i presudu izvrse. A Srbiju, da ju Rusi gaze. Ma admine, daj mi njegov IP da ga idem trazit ϚϠϾѬѾףئڳ۞ۺ. Evo ti zasluzeni pozdrav SMRRRRK-HRRAK-PLUC! Ploèa Kulina bana naðena kod Visokog Kulin ban je bio bosanski ban koji je vladao Bosnom od 1180. Poznat je po svojoj povelji. Vladavinu je zapoèeo kao vazal bizantijskog cara, a zatim kao vazal ugarskog kralja. S izuzetkom jednog vojnog pohoda, koji je protiv Bizantije vodio 1183. Zetski knez Vukan Nemanjiæ je 1199. Papa je preko ugarskog kralja Emerika na njega izvršio pritisak, pa Kulin 1203. Kulinova vladavina u narodu je zapamæena kao razdoblje blagostanja. U tome leži porijeklo izreke Za Kulina bana i dobrijeh dana. Ban Kulin je, zajedno sa familijom, i rodbinom, kao i ostali Bošnjaci toga doba, bio pripadnik heretièkog uèenja u Bosni. O tome je papu Inocenta III 1199 godine prvi izvijestio zetski knez Vukan, stariji sin velikog raškog župana Stefana Nemanje. Razlog iza Vukanovog èina je bio politièki. Naime, do srpske prijestolne krize došlo je kada se 1196 veliki župan Stefan Nemanja, protivno tadašnjem redu naslijeða, preskoèivši najstarijeg sina Vukana, odrekao vlasti u korist srednjeg sina Stefana, koji ja kao zet bizantskog cara imao politièku prednost nad starijim bratom. U sklopu te borbe treba gledati i Vukanovo pismo papi 1199 u kojemu je iznio èitav niz optužbi protiv plemenitog Bošnjaka, Kulina bana. Iza niza vjerskih optužbi protiv Kulina bana i bosanskih heretika, krili su se i konkretni politièki motivi i ciljevi. Ukoliko bi kralj Emerik uspio svrgnuti Kulina, onda bi na mjesto bosanskog bana mogao doæi sam Vukan, kao Emerikov saveznik i pravovjernik koji priznaje papu i rimsku crkvu kao pravu i jedinu. Time bi srpski knez Vukan došao u posjedstvo Bosne. Sumnjam da ima podrucja na svijetu gdje se ljudi toliko upiru dokazati identitet i porijeklo kao na Balkanu. Sekularizam je oblik modernog drustva a sve ostalo jad,sukobi i haos,sto je u nasem slucaju ocigledno! Sekularizam je oblik modernog drustva a sve ostalo jad,sukobi i haos,... Ali kako u to ubjediti vehabije, SPCovce, skutore-koji misle da su Rrrvati?? Meni je sasvim jasno da, isto kao i ja, smatras da je prelazak iz rel u rel bezzeze; kad se, naravno, radi o individualnom izboru. Ne znam radi cega bas ti dobi odgovor 57 , ali je kom. Razlog neuspjeha da opiša Makedoniju i Cnu Goru je taj sto su te dvije zemlje imale svoju vlastitu PC. Imala je i BiH, ali nedovoljno organiziranu. SPC prelazi granice Drine i namjesta se u BiH kao Trojanski Konj, tek 1920-te. RS se osniva vec 1991. Znaci, za samo 70god, plodovi NACERTANIJA su u Bih potpuno zreli. Kad moji bivsi jarani, koji su u nasoj mladosti bili Bosanaci Pravoslavaci, odjednom postaju Srrrbi, odlaze u dobrovoljce.... E ovdje vise nije bazveze! Ali mozda ima sada Komentar Br. Hrvatska svi su im kraljevi iz bosne imala je samo nije politicke moci i snage sto ti rekao da zapisa i uvjek je bila podjela oko bosne jedni za drugi protiv ja samo znam da su moji odnekud iz albanije iliri tracani pa preko crne gore stigli u hrvatsku to oformili pleme balica ima i mjesto balica rat izmedju omisa i makarske caca stigo u bosnu dopla mu se pijaca kad je vido zelen pomislio prizor iz bajke kaze u splitu visio neki suvi bakalar i to je bilo sve duhovno bosanac ivica balic Komentar Br. A sto se tice susreta u Maloj carsiji, na malocarsijski nacin,lokacije mi odgovara, jer jer sam bas tu rodjen,pa dati pokazem, kako se potkivaju oni brdski konji,sto nose, sepete sa tresnjama i cjepanice. Pa bosanska kristijanska paganska crkva je, kako ime kaze takodje krscanska crkva i nema bas neke veze sa Islamom. Pravoslavlje nema veze sa Ravnom gorom,onim kretenima Mladicem,Milosevicem,Karadzicem... Pravoslavlje je religija i tradicija,to su ikone,samovari,Dostojevski,Cehov..... Pozdrav Ivek, Znam ko si. A ja sam Bosanac-koktel germansko-romanske s nekoliko kapljica slavenske krvi. Mislim da je Hrvatska bila prezauzeta da sa svoje, od SPC opišane, teritorije istjera Trojanskog Konja pa se nisu previse aktivirali oko svog modela NACERTANIJA. Pravoslavlje nema veze sa Ravnom gorom.... Sto se privatnog susreeta tice : he he.... Obicno me niko nije dirao : , A desavalo se da jeste, pa je dobio cusku od tvojih komsija. Mozda i od tebe : A mozda si i ti taj koji si dobio cusku : Mladost ludost - da Bog da nam se ponovila! A mozda si jedan od onih koji me 3 put ljube i sto su u VRS bii kuhaari... Ja sad idem timarit lipicanere. A ko mora nek' glanca opanke svojim gospodarima! Ostalo je da se ogradim od svih vjerskih i politickih institucija jer bi me pripadanjem vukli da djelujem na shtetu drugih ljudi,tzv. Mozemo pricati i teoretisati svasta ako nam pomaze da se ispraznimo i oslobodimo unutrashnjih demona,ali nevolja je kad ljudi pocnu djelovati uvredljivo i nasilno pod plashtom lafo svetinja. Sve je bilo pripremljeno da Bosna nestane Koji su momenti bili posebno bitni u tom mucnom vremenu? Lucarevic: Na protivnickoj strani je organizirano radjeno nekoliko godina prije, posebno zadnje godine pred agresiju. To je politika koju je vodio SDS, u saradnji sa JNA i Srpskom akademijom iz Beograda, kao intelektualnim tvorcem fasistickog projekta. Nista nije bilo preko noci. Oni su postepeno servirali pricu koja je trebala ujediniti srpski narod, a JNA je podijelila naoruzanje i ljudima koji cak to i nisu htjeli i koji nisu prihvatali te ideje, ali su takvi i silom ukljuceni u taj proces. Oni su to radili jos pocetkom 1991. Posebno su politicki krugovi, koji su tada bili u izvrsnoj vlasti, svojim mjerama sprjecavali donosenje bilo kakvih odluka koje su bile u interesu Bosne i Hercegovine i iskljucivo radili na opstrukciji i razjedinjavanju Bosne i Hercegovine. Tako su paralizirali rad organa MUP-a, kasnije TO-a i vojnih institucija, SDB-a itd. Poenta je bila na destrukciji izvrsne vlasti. Potom su srpski kadrovi napustili vlast, a formirani paralelni organi vlasti. Isto su uradili i hrvatski kadrovi te su se raspali Predsjednistvo, Vlada, Skupstina. Samo natcovjecanskim naporima gradjana koji su bili patriotski orijentirani i svjesni toga sta se sprema, uspjelo se izboriti da se ne realizira potpuni scenarij. Pronasli smo planove kod srpskog generala Kukanjca da Sarajevo treba pasti za tri, a cijela Bosna za 14 dana. Poslije toga, nema vise Bosne - ona bi nestala. Sve je bilo pripremljeno za taj cilj. Sljedbenici bogumilstva su dolazili iz Francuske, Italije, Dalmacije, Bugarske i dr. Taj i takav odnos prema vjeri izivotu sirio se, po rijecima svedskog istoricara Hansa Furuhagena, kao plamen. Ugarski vladari i njegovo svestenstvo u cijem su sastavu bile i danasnje hrvatske zemlje, te vladari Srbije Raske i Zete vidjeli su u bogumilstvu veliku opasnost po zvanicnu crkvu i zvanicno krscanstvo. Sustinu bogumilskih nazora na svijet, istina izmedju redova citamo u optuznici protiv njih koja se uz manje izmjene, zavisno od lokalnih prilika i vremena, ponavlja od 972 godine kad je napisana pa inertno protiv njihovih potomaka i do dana danasnjeg. U istoriji je ta optuzba poznata kao besjeda prezvitera Kozme: 1.

Last updated